Virtuoznost u vožnji nekih vozača Formule 1 bila je začuđujuće sinkronizirana s njihovom virtuoznošću u sviranju klavira
U današnjoj usko specijaliziranoj Formuli 1, u kojoj vozači od najranijih nogu vježbaju i treniraju samo vožnju, gotovo je nemoguće povjerovati da je netko od njih mogao naći vremena za razvijanje i kakvog drugog talenta, pogotovo tako usredotočenog i zahtjevnog kao što je sviranje klavira. Pa ipak, čak trojica uspješnih vozača u nekom su se trenutku odrastanja našli na rubu odluke posvetiti li se pijanističkoj ili vozačkoj karijeri, jer su i u jednoj i u drugoj imali predispozicije za dolazak do vrha.
Prvi od njih, Francois Cevert, potjecao je iz imućne pariške obitelji i usmjerenost na sviranje klavira bila je dio dobrog odgoja. No Cevert je pokazivao toliko talenta da su njegovi roditelji lakoćom mogli zamisliti da će jednog dana svog sina gledati u dvorani Olympia, a ne na ravnici Mulsanne. Ljubav prema brzinama prevladala je i Cevert je smatran glavnim favoritom za titulu 1974., nakon što se povukao momčadski kolega i mentor Jackie Stewart. Nije to dočekao, poginuo je na stazi Watkins Glen na treningu za zadnju utrku sezone 1973.
Za pijanistički talent kojeg je posjedovao skromni rimski plemića Elio de Angelis nije se znalo sve do štrajka vozača u Južnoj Africi 1982. Vozači su, zabarikadirani u hotelu u Johannesburgu, odbijali izaći na stazu do promjene nepovoljnih odredbi u službenoj FIA-inoj aplikaciji za superlicencu. Poslali su Pironija na pregovore s Balestreom i Ecclestoneom, a oni sami kratili vrijeme na zanimljive načine.
Gilles Villeneuve otkrio je klavir i počeo svirati ragtime skladbe Scotta Joplina, Bruno Giacomelli im je potom održao predavanje o Crvenim brigadama i problemu terorizma u Italiji, a onda je, bez najave i pompe, Elio sjeo za klavir. Magični su se zvuci Mozarta razlegli prostorijom, a tridesetak je F1 vozača zastalo, otvorenih usta. ‘Uz činjenicu da su vozači napokon, jednom, bili složni, Eliovo sviranje jedina mi je lijepa uspomena na taj vikend u Kyalamiju.’ – prisjeća se Keke Rosberg.
Treći vrhunski pijanist, i jedini koji nije poginuo u bolidu Formule 1 mnogo je mlađi: Adrian Sutil. Njemu su oboje roditelja klasični glazbenici i zarana je dobio najbolje glazbeno obrazovanje, sve dok u dobi od četrnaest godina nije otkrio karting… U današnje visokospecijalizirano vrijeme podjednako fascinira činjenica da netko nakon tako relativno kasnog početka uopće još i može dogurati do Formule 1, kao i da u masi bezličnih robota koji ni o čemu izvan svijeta utrka ne znaju ama baš ništa, postoji netko tko je u stanju, i to odlično, svirati Mozarta i Chopina.
Valjda je zato ove sezone i izgubio mjesto u Formuli 1, usprkos očiglednoj brzini i talentu. Zanimljivo, nedavno su na Twitteru osvanule i slike u kojima je Fernando Alonso za klavirom, no nije poznato koliko je on svirački vješt.
