Propast britanske autoindustrije jedna je od najfascinantnijih priča u automobilskoj povijesti. A u svakoj dobroj priči mora postojati neki negativac, kojem se pripisuju sva zla djela – Lord Stokes
Takav je negativac u pričama o kraju britanskog automobilskog sna najčešće Donald Gresham Stokes, rođen 22. ožujka 1914. u britanskom Plymouthu, kasnije dobitnik titula lord i barun. Imao je nesreću naći se na čelu korporacije British Leyland, konglomerata vrlo raznorodnih tradicionalnih britanskih tvrtki, upravo u razdoblju propadanja, od kraja 60-ih do kraja 70-ih.
Na mnoge od faktora koji su doveli do kraha nije mogao utjecati, no u drugima se pokazao kao nesposoban ili nezainteresiran, što ga čini u određenoj mjeri i opravdanom metom napada povjesničara. Sa 16 godina dobio je stipendiju tvrtke Leyland, u kojoj će provesti čitav radni vijek.
Napredovao je u hijerarhiji i postao vrlo uspješan prvi čovjek ovog uglednog proizvođača autobusa i teretnih vozila. Kada se 1968. čitava grupacija BMC našla pod Leylandovom kapom postao je direktor jednog od najvećih svjetskih proizvođača automobila.
Ondje su ga dočekali zastarjela paleta, neprofitabilni modeli, nejasne razlike među brendovima, jako loša kontrola kvalitete, poljuljani odnosi uprave, radnika i sindikata i niz drugih problema. U sljedećih desetak godina pod njegovim vodstvom stanje se pogoršalo i tvrtka kolabirala.
Do sredine 1980-ih nije ostalo gotovo ništa, većina je tradicionalnih marki ugašena. A Lord Stokes u miru je poživio sve do 21. srpnja 2008.
