Patrick Depailler, jedan od cjenjenijih i bržih vozača Formule 1 70-ih, samo se jednom našao u pravoj ekipi u pravo vrijeme. A tada je uprskao…
Patrick Depailler, rođen Clermont-Ferrandu 9. kolovoza 1944., u karijeri je ostvario samo dvije pobjede, no da se one nisu slučajno dogodile najbolje pokazuje podatak da je čak deset puta utrke završavao drugi, a sedam puta treći. Postizao je odlične rezultate u manjim kategorijama, a dva dobra nastupa za Tyrrell 1972. pa mu je Ken Tyrrell za 1974. ponudio stalni ugovor, nakon što se Jackie Stewart povukao, a Francois Cevert poginuo.
U timu Tyrrell ostao je punih pet sezona, vozeći bolide sa šest i četiri kotača, no bilo je to vrijeme polaganog ispadanja te momčadi iz kruga najvećih. Depailler je u nekoliko navrata bio blizu pobjedi, no ona je konačno došla tek 1978. na VN Monaca, u posljednjoj sezoni s timom Tyrrell. Prešao je u Ligier – i pogodio.
Prekrasni su plavi bolidi dominirali početkom 1979., a nakon pobjede u španjolskoj Jarami našao se u diobi vodstva u prvenstvu. Suparnik mu je bio Gilles Villeneuve. No početkom lipnja je slomio obje noge u nesreći sa zmajem i sezona koja je najviše obećavala bila je izgubljena.
Nakon nekoliko operacija nogu i dalje je do kraja života trpio snažne bolove. Za 1980. je potpisao za momčad Alfa Romeo, povratnike u Formulu 1. Bolid je bio brz, ali i kvarljiv, pa je jedno treće mjesto u kvalifikacijama jedini rezultat vrijedan pažnje.
Patrick Depailler je poginuo 1. kolovoza 1980., testirajući bolid na stazi Hockenheimring.
