Renault Fuego, coupe izvedenica modela Renault 18, stražnjim krutim ovjesom i OHV motorom bila je daleko od sportskog i naprednog, a u povijest ulazi kao prvi automobil s daljinskim i centralnim otvaranjem vrata…
Renault Fuego (1980. – 1987.) je uz modele VW Karmann Ghia (1955. – 1974.), Ford Capri I (1968. – 1974.) i Opel Manta A (1970. – 1975.), u osnovnim verzijama, najpoznatiji ‘lažni sportaš’ svakako je Renault Fuego, predstavljen 1980. kao coupe izvedenica limuzinskog modela 18.
U osnovnoj verziji elegantan, fluidan coupe (4358 x 1692 x 1315 mm) razmjerno kratkog međuosnog razmaka (2438 mm) s OHV benzincem obujma 1397 ccm i snage 64 KS čak i, za to doba nije imao loše performanse (15 s, 158 km/h).
U verziji Turbo s 1565 cm i 132 KS imao je već ‘prave’ sportske performanse (9,1 s, 198 km/h), serijske diskove na sva četiri kotača i putno računalo i električne podešavače vanjskih retrovizora. No, to nije bilo inovativno, koristili su to već drugi…
Ali 1982. Renault Fuego GTX, najbogatije opremljen model, s 1995 ccm i 110 KS, uveo je daljinsko centralno zaključavanje vrata. Ovo drugo značilo je da je jednim pritiskom gumba otvarao i zatvarao oba, dakle sva vrata.
Usto je bio i prvi automobil s komandama audiosustava na volanu. Dobro je to znati i time počinjemo novi serijal o inovativnim automobilima, namjerno ne vremenskim slijedom.
Renault Fuego se u Francuskoj proizvodio od kraja 1980. do početka 1986., u ljeto 1982. dobio je turbodizelsku verziju 2.1 TD od 86 KS, a nakon završetka europske proizvodnje karijeru je do 1995. nastavio u Argentini.
