Duncan Hamilton i Tony Rolt tugu zbog diskvalifikacije na kultnoj utrci 24 sata Le Mansa utopili su u alkoholu, samo da bi ih vratili u utrku, koju su mamurni uspjeli osvojiti…
Zbog proceduralne je pogreške organizacijski komitet utrke 24 sata Le Mansa 1953., samo dan prije starta odlučio diskvalificirati jedan od bolida Jaguar. To i ne bi bilo toliko strašno za Engleze, uz Ferrari najveće favorite utrke – u bolidu s brojem 18 trebali su nastupiti mladi i tada još srazmjerno neafirmirani vozači Duncan Hamilton i Tony Rolt, najslabije rangirani na kladionicama od šest posada tima Jaguar.
Zabrinjavajuće je bilo što se upravo taj Jaguar C-Type na treninzima pokazao najbržim automobilom tvornice iz Coventrya, a Hamilton je srušio (iako tek neslužbeno) i rekord kruga. Jaguar je uložio žalbu, no neke velike nade u promjenu odluke nije bilo – Francuzi nikada nisu bili naročito fleksibilni po tom pitanju i u engleskom je taboru vladao jak osjećaj da je sve izgubljeno. Kad ni navečer nije bilo odgovora, posvemašnja je utučenost zavladala britanskom ekipom.
Nitko ipak nije bio utučeniji nego Hamilton i Rolt – dvojica su vozača odlučila odvojiti se od ekipe i obitelji i tugu utopiti sami. Otišli su u grad i počeli piti. Nije bilo riječ o nekoliko piva, pa čak ni o klasičnoj pijanci – oni su doslovce lokali, i to cijelu noć. Otprilike oko deset ujutro, u restoranu Gruber’s pronašao ih je William Lyons, šef tvrtke Jaguar.
Dok su pili crnu kavu, boreći se s epohalnim mamurlucima, Lyons ih je izvijestio kako je kazna preinačena u novčanu, plaćena, te kako se točno u četiri sata poslijepodne moraju pojaviti na startu. To se u datom trenutku uistinu nije činilo kao lak zadatak. Hamilton i Rolt pokušali su se na svaki način oporaviti do početka utrke, ali ništa nije pomagalo.
Dva sata prije starta osjećali su se slabije no ikada u životu. Hamilton je shvatio kako postoji samo jedan način da budu u stanju pojaviti se na starta – naručio je sebi i Roltu po dupli brandy. Na startu su poveli bolidi Ferrari, treći je bio Stirling Moss (Jaguar), a Rolt sedmi. Kasnije, Stirling Moss je zapeo u probleme…
Borba timova Ferrari i Jaguar svela se na bespoštedno nadmetanje dva mamurna gentlemana u slavnom Jaguar C-Type, s brojem 18, kojima su prijetili talijanski velikani Alberto Ascari i Luigi Villoresi, koji su vozili Ferrari 375 MM. Ferrari je bio osjetno snažniji i brži na ravninama, ali Jaguar je imao mnogo značajniju prednost: novopredstavljene disk kočnice. Disk kočnice su ubrzo počele donositi prednost, i kad je Ferrari morao odustati, oko jutra, Hamilton i Rolt već su uvelike vodili.
Hamilton je u četiri popodne prošao ciljem, vozeći skoro cijelu svoju ‘šihtu’ slomljenog vjetrobrana i nosa, zahvaljujući sudaru s jednom nesretnom niskoletećom pticom. Način na koji su junaci proslavili pobjedu nije pretjerano razlikovao od načina na koji su proveli noć prije utrke, premda je raspoloženje sada, razumije se, bilo radikalno drukčije.
