Povijest utrka za Veliku nagradu počela je prije 116 godina, Devetom VN Automobilskog kluba Francuske (ACF)
To, dakako, nije bila prva uopće Grand Prix utrka, jer je već održana jedna Velika nagrada u Pau 1901, odnosno utrka koja se tako zvala. Ali se ova iz 1906. općenito smatra prvom iz mnogo razloga te od nje datiramo povijest najpoznatijeg i najpopularnijeg segmenta vrhunskih kružnih utrka na svijetu.
ACF je retrogradno proglasio osam ranijih međugradskih utrka svojim Velikim nagradama, pridonoseći time i inače kompliciranom poslu povjesničara automobilizma i pronoseći poznatu francusku istinoljubivost u tretiranju povijesnih činjenica (što, dakako, nije osobitost samo te nacije.)
Velika nagrada zapravo je i kreirana iz francuske frustracije. Početkom su stoljeća, naime, Francuzi proizvodili najbolje trkaće automobile na svijetu i uredno pobjeđivali u dvije trećine najznačajnijih svjetskih utrka. No vrhunsko je natjecanje onog vremena, Gordon Bennett Cup, bilo zamišljeno kao borba za prestiž nacija, te su na njegovoj završnoj utrci nastupala po tri automobila iz svake zemlje.
Drugima možda dovoljno, Francuzima daleko premalo – i 1904. i 1905. su izlučne utrke u kojima se biralo francuske predstavnike bile vjerojatno jače od svjetske završnice. Uostalom, veliki je Léon Théry na Richard-Brasieru poosvajao i francuske i svjetske utrke u obje sezone, no u ostalim su francuskim tvornicama škrgutali zubima.
Jer su njihovi automobili bili bolji od mnogih koji su nastupili u završnoj utrci. Pobijedio je Ferenc Szisz vozeći Renault, drugi je bio Elliott Shepard, za upravljačem automobila Hotchkiss.
