Robert McGregor Innes Ireland, rođen 12. lipnja 1930. u engleskom Yorkshireu, predstavljao je Veliku Britaniju u malom. Usprkos prezimenu bio je Škot, ali rođen u Engleskoj, a na vrhunca trkaće karijere živio je u Walesu…
Innes Ireland autoutrkama se počeo ozbiljnije baviti tek 1957., nakon što je iza sebe već imao iskustvo inženjerskog rada u tvrtki Rolls-Royce i boravka u vojsci u padobranskoj regimenti stacioniranoj u Sueskom kanalu. Nakon samo dvije godine utrkivanja našao se u Formuli 1, u mladoj i, kako će se ubrzo pokazati, vrlo ambicioznoj momčadi Lotus.
Paralelno je za Lotus, a kasnije i druge proizvođače, ostvario i uspješnu karijeru u utrkama sportskih automobila i prototipova. Već je sljedeće godine bio ukupno četvrti u poretku Svjetskog prvenstva Formule 1, a godinu potom, u utrci 1961., na stazi Watkins Glen, došla je i prva prvenstvena pobjeda (imao ih je nekoliko u utrkama koje se nisu bodovale), da bi nekoliko dana potom pod nikad do kraja razjašnjenim okolnostima dobio otkaz iz momčadi Lotus.
Lotus je nakon njegovog odlaska postao najbolja momčad tog razdoblja, a sunarodnjak Jim Clark, koji je dok su zajedno vozili bio u debeloj Irelandovoj sjeni, postao dvostruki svjetski prvak i jedan od najdominantnijih vozača u povijesti utrka.
Ireland je još nekoliko sezona tavorio po prosječnim momčadima, pa posve odustao od utrka i posvetio drugim strastima. Radio je kao skiper na brodovima za turističke ribarske izlete u Sjevernom moru, ali i konzumirao iznimno velike količine pića po kojem je njegova Škotska čuvena diljem svijeta.
Još za trkaće karijere bio ga je glas najvećeg, danas bismo rekli, partijanera među vozačima, a teško da bi se tkogod usprotivio kažemo li i da je imao najbolji cug od svih vozača u povijesti Formule 1. Valja spomenuti i njegovu autobiografiju All Arms and Elbows, jednu od najboljih i najzanimljivijih knjiga te vrste ikada napisanih od vozača utrka.
U njegovom slučaju i uistinu napisanoj, bio je i sjajan automobilistički novinar, pišući mahom za američki časopis Road & Track. Umro je od raka 22. listopada 1993., nikad ne mogavši oprostiti što ga je Colin Chapman otpustio…