Svaka je smrt na stazi tragična, nepotrebna i besmislena, to je posebno potvrdila nesreća na VN Nizozemske u Zandvoortu 29. srpnja 1973., u kojoj je poginuo Roger Williamson, u tek drugom nastupu u Formuli 1…
Roger Williamson, rođen 2. veljače 1948. u engleskom Leicestershireu, trebao je postati jedna od najvećih zvijezda 1970-ih, no za današnje pojmove nevjerojatna kombinacija sigurnosnih propusta i indolencije spriječila ga je u tome. Odmalena je želio samo utrkivati se, osvajao je utrke i naslove u svim kategorijama u kojima je nastupao, dominirajući više-manje svakom od prve sezone.
Pogledamo li tablice britanskih prvenstava Formule 3 u sezonama 1971. i 1972., iza prvaka Williamsona vidjet ćemo imena nekolicine ljudi koji će do kraja tog desetljeća postati svjetski prvaci u Formuli 1: Hunt, Scheckter, Jones.
Na prvom testiranju za momčad BRM oborio je rekord kruga, no mentor Tom Wheatcroft savjetovao mu je da ne potpisuje ponuđeni ugovor, kojeg će objeručke prihvatiti neki Austrijanac po imenu Niki Lauda.
Wheatcroft, vlasnik staze Donnington, i Williamson imali su neograničeno povjerenje jedan u drugoga, pa je mladić prihvatio nastupati za March, dok je za sljedeću sezonu mentor osigurao McLarenov privatni bolid, odbivši i ponudu koju mu je dao Ken Tyrrell.
Debi na utrci na stazi Silverstone nije trajao dugo, March je uništen u jednom od najvećih startnih sudara u povijesti utrka, koju je izazvao Jody Scheckter.
U drugom nastupu, u Zandvoortu, zbog puknuća gume bolid je izletio sa staze i udario u zaštitnu ogradu. Zaštitna ograda postavljena je u mekanom pijesku, te se uvila i katapultirala bolid natrag na stazu, poput praćke. March se prevrnuo i izbila je vatra. Vozač je bio neozlijeđen, ali zarobljenu prevrnutom Marchu.
Momčadski kolega David Purley odmah se zaustavio i pokušao preokrenuti bolid, dok su pomoćni radnici na stazi samo stajali i promatrali. Purley je jednom od njih doslovno oteo protupožarni aparat i pokušao ugasiti vatru, slušajući zapomaganje zarobljenog prijatelja.
Osoblje je pokušavalo udaljiti i Purleya, kao i spriječiti druge gledatelje da priskoče u pomoć, a vatrogasna kola su mirno stajala nedaleko, čekajući znak za pokret. Nitko se drugi od vozača nije zaustavio, a utrka nije prekinuta, tako da možda i nije bilo pametno poslati još i vatrogasno vozilo na stazu kojom i dalje jure bolidi. Iščekujući pomoć, Williamson se ugušio u kokpitu od udisanja vrućih plinova.
Bio je to jedan od prijelomnih trenutaka u povijesti sigurnosti na pistama, ubrzo nakon toga propisano je da svo pomoćno osoblje tijekom utrke mora na sebi imati protupožarne zaštitne kombinezone. No čak i po tadašnjim je, iz današnje perspektive smiješnim sigurnosnim standardima, reakcija organizatora utrke i osoblja na stazi u Zandvoortu bila skandalozno loša.
