FRANCUSKI LAV ZA POSEBNE NAMJENE

Mercedes-Benz G-klase proizvodio se i kao Peugeot P4

Mercedes-Benz G-klase, dugovječni je njemačko-austrijski terenac imao i svoju francusku inačicu, rađenu gotovo isključivo za potrebe francuske vojske osamdesetih…

Foto: Rama, Wikipedia Commons

Možda vam je nekada, u onim nesretnim ratnim godinama, pogled zapeo za zbunjujući prizor: svima dobro poznati Mercedes-Benz G-klase, koja je s nama već 42 godine, ali s velikim Peugeotovim lavom na prednjoj masci. Ne, nije riječ o prenaglašenom patriotizmu francuskih vojnika, nitko nije skidao trokraku zvijezdu ili logo tvrtke Steyr-Puch s ovog robusnog terenca i mijenjao ga domoljubnijim, Peugeot je uistinu u čudnom spletu okolnosti proizvodio svoju inačicu G-klase, poznatu pod imenom P4.

Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća vojna transportna vozila u velikom dijelu zemalja i dalje su bili prokušani Jeepovi iz drugog svjetskog rata ili njihove mrvicu modernizirane inačice, kakve je francuskoj vojsci dobavljao Hotchkiss. Sedamdesete će se svuda u svijetu pokazati kao doba nastanka novih generacija terenskih vozila za vojne potrebe. Natječaj američke vojske dovest će do proizvodnje modela Hummer, ali i Lamborghini LM 002, Rusi će stvoriti Ladu Nivu, a Nijemci Volkswagen Iltis i Mercedes-Benz G.

U Francuskoj je također postojala potreba za modernizacijom i Peugeot, koji je početkom pedesetih izgubio priliku da postane vojni dobavljač, odlučio je osigurati pobjedu na natječaju. Kako u Francuskoj, osim nekoliko malih firmi, nije bilo dovoljno znanja o 4×4 pogonu, u Peugeotu su se odlučili povezati s vanjskim partnerom i kupiti već gotovo rješenje. Mercedes-Benz i Steyr-Puch upravo su razvili i 1979. na tržište pustili vrlo napredni model G, izvrsnih terenskih sposobnosti, a Peugeot se još tijekom razvoja odlučio za suradnju s njima.

Tako je već 1978. počelo testiranje Peugeotove inačice u Sahari, a 1981. predstavljen P4, prezentiran kao ‘55% francuski proizvod’, kako bi zadovoljio patriotski raspoložene strukture. U praksi bi u pogonima Steyr-Pucha u Grazu pripremili mehaniku, poslali sve u Francusku, gdje bi ugradili motor, mjenjač i električnu instalaciju, te sklopili i pofarbali automobil. Osim lava na masci i natpisa Peugeot jedina je odmah vidljiva razlika bila u pravokutnim svjetlima.

Ugrađen je mjenjač iz prestižne limuzine 604, te benzinski i dizelski motori iz legendarnog 504. Zanimljivo je da je francuska vojska isprva naručila dio benzinskih i dio dizelskih P4, no kasnije su svi konvertirani u dizelske. Inicijalna vojna narudžba od 15.000 primjeraka smanjena je na 13.500, a ukupna je produkcija samo neznatno veća od tog broja. Postojala je, naime, i civilna verzija, ali je zbog vrlo visoke cijene prodavan iznimno slabo.

Usto, po dogovoru s tvrtkom Mercedes-Benz Peugeot je smio P4 nuditi, kako vojni tako i civilni, samo u Francuskoj i na teritoriju nekolicine afričkih zemalja koje su imale svojevrsne vojne ugovore s Francuskom. Godine 1985. kompletna je proizvodnja prebačena u tvornicu Panhard, gdje je napravljeno zadnjih 6000 primjeraka, ali i kasnije su rađena određena specijalna vozila na bazi P4, tog neobičnog kurioziteta u povijesti tvrtke Peugeot.

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin