Jaguar E-Type, zvijezda salona u Ženevi i dizajnersko remek-djelo, s 6-cilindrašem 3.8 snage 265 KS postizao je tada vrhunske performanse, 240 km/h i ubrzanje do stotke za 7,1 s
Senzacija koju je Jaguar E-Type (na američkom tržištu XKE, kako bi se naglasio kontinuitet legendarne serije XK) izazvao u Ženevi 1961. može se mjeriti s pariškom 1955., pri predstavljanju slavnog Citroën DS. No ovo nije bilo predstavljanje obećane budućnosti – Jaguar E-Type je naprosto bio ostvarenje mokrih snova svakoga tko je patio za sportskim automobilima, i to po cijeni koja ga nije činila posve nedostižnim.
Zapravo, bilo je to ponavljanje trika kojeg je Jaguar već 1948. izveo modelom Jaguar XK 120. No nasljednik se morao suočiti s mnogo sofisticiranijem i zahtjevnijim svijetom, nije to više bilo krpanje rana od netom završenog rata, nego razdoblje velikog ekonomskog prosperiteta i stabilnosti (premda je u to vrijeme, tijekom Kubanske krize, nuklearni rat bio bliže no ikada) i publiku je bilo mnogo teže zadiviti.
Jaguar je imao sjajne adute, pedesete su im donijele niz pobjeda na kultnoj utrci 24 sata Le Mansa, modelima Jaguar C-Type i Jaguar D-Type, a prepoznatljive aerodinamične linije ovog drugog bit će i glavna inspiracija za nasljednika serije Jaguar XK. Za dizajn je zaslužan bio stručnjak za aerodinamiku Malcolm Sawyer, no svime je upravljao osnivač tvrtke Sir William Lyons, čiji je estetski ukus svaki Jaguar do sedamdesetih nepogrešivo činio prekrasnim i skladnim.
S mehaničke strane nije se moralo puno razmišljati, redni šestak bio je u naponu snage, a o kvaliteti tog motora najbolje svjedoči što je bio u ponudi Jaguara sve do sredine devedesetih! Neovisan ovjes, cjevasti monokok i četiri disk kočnice (pri čemu su se stražnje nalazile unutar kućišta diferencijala, a ne na samim kotačima) potjecali su iz Jaguarovog trkaćeg programa.
Britanski je časopis The Motor na testiranju prvog produkcijskog primjerka postigao fascinantne rezultate, koji su dodatno pobudili maštu: najveću brzinu od 240 km/h i ubrzanje do 100 km/h za 7,1 sekundi. U stvarnosti je bila riječ o posebno dorađenom primjerku, a produkcijske inačice su bile nešto umjerenije.
Kupci su mogli birati između coupea i roadstera, u ponudi je bio Mossov 4-stupanjski mjenjač, a tri su dvostruka rasplinjača pomagala su u ostvarenju najveće snage od 265 KS. Snaga je ostala ista i kad je 1964. obujam motora povećan s 3.8 na 4.2 litre, što je bila samo jedna u nizu promjena.
Najznačajnije je dodatak ponudi coupea 2+2 s produženim međuosnim razmakom, blagi redizajn zbog udovoljavanja američkim propisima, koji je donio otvorena svjetla, veću prednju masku i povišene branike, te naposljetku V12. Taj motor, Jaguarovo remek-djelo, bio je bolje prilagođen novijim modelima, u kultnom Jaguar E-Type nije donio bitne prednosti: snaga i performanse bili su slični onima 6-cilindričnog modela.
Gracioznost dizajna je u produženoj, mesnatijoj inačici V12 poprilično izblijedila. Sedamdesete su donijele neke druge vrijednosti i vrijeme slavnog Jaguar E-Type je prošlo. Ukupno ih je proizvedeno više od 70.000, što je fantastična brojka za sportski automobil visoke klase.
