Noseća vlakna u dva susjedna sloja (korda platna) pod kutem od 52 do 80 stupnjeva (26 do 40 od središnje stope), a gazni sloj nije posebno ojačan…
Pneumatik je najvažniji dio automobila, jer se jedino preko njega dodiruje asfalta. Jedino preko gume prenose se vučna i kočna sila, vozač upravlja i usmjerava vozilo na željenu putanju te izbjegava prepreke.
Guma pritom preuzima sva statička i dinamička opterećenja vozila, a najvažnije je da osigurava prianjanje, radi preuzimanja uzdužnih i poprečnih sila, važnih za dinamičke značajke automobila te elastičnošću prigušuje udarce s podloge na vozilo.
A istodobno treba generirati što manje otpore kotrljanja. Tradicionalna podjela guma na dijagonalne i radijalne odnosi se na koncepciju unutrašnje potporne konstrukcije.
Kod dijagonalnih guma noseća vlakna u dva susjedna sloja (korda platna) pod kutem od 52 do 80 stupnjeva (26 do 40 od središnje stope). Kod radijalnih sva su noseća vlakna u smjeru radijusa kotača, dakle ne sijeku se.
Takva noseća konstrukcija omogućava pravilno deformiranje gume, bez uvijanje noseće strukture i gazne plohe, što smanjuje otpor kotrljanja te poboljšavaju performanse i ‘ubija’ potrošnju goriva. Koncepcija dijagonalnih guma uvedena je praktički od početka automobilskih pneumatika.
Karkasa je kružno učvršćena na dvjema gumom prevučenim žicanim pletenicama, koje na kotaču naliježu na ramenima naplatka. U gaznu je površinu oblikovan profil gume od različitih žljebova i međulamela.
Smjer postavljanja svakim se sljedećim umetkom mijenja, stvarajući križni uzorak. Dijagonalke su odreda bile sa zračnicom (‘tube type’), a s radijalkama stiže koncepcija ‘tubeless’, guma bez zračnica.
Premda je radijalnu već 1915. patentirao Velšanin Arthur W. Savage, prva je automobilska ‘radijalka’, Michelin X, uvedena 1948. Ozbiljnije korištenje počinje 1970-ih, pa već 1980-ih dijagonalne gume postaju raritet i ubrzo iščezavaju.
PREDNOSTI
Laka reparacija – velika je prednost, jer se otpornijim bokovima smanjuje rizik oštećenja strukture, kad se guma ne smije obnavljati
Izdržljive i trajne – više od 100.000 prijeđenih kilometara nije problem za ‘nepoderive’ dijagonalke, čak i uz čestu vožnju makadamom
Dobre za aquaplaning – zbog neravnog gazišta imaju manju kontaktnu plohu od dijagonalnih, koju teže probija vodeni klin
MANE
Loše prianjaju – što je velika mana u usporedbi s radijalkama, prvenstveno zbog uvijanja gazne površine, koja stoga neravnomjerno naliježe
Otpor kotrljanja – 20 do 50 posto veći je nego kod radijalnih guma, što je nepovoljno za performanse, potrošnju goriva i emisije plinova
Preciznost volana – osjećaj upravljanja neusporedivo je lošiji nego s radijalkama, uz duži zaustavni put i slabiju otpornost na zanošenje.
Pogledajte zanimljiv Michelinov video o razlikama između dijagonalnih i radijalnih guma, na primjeru motociklističkih guma, što vrijedi i za automobilske.
Bilo pa prošlo (1): Rasplinjač (karburator, fergazer), tekuće gorivo pretvara u plinovito…
Bilo pa prošlo (2): OHV: motke guraju viseće ventile, razvod popularan prije OHC-a
Bilo pa prošlo (3): Comprex, manje učinkovita alternativa turbopunjaču
Bilo pa prošlo (4): Brisači farova automobila (1970. – 1997.)
Bilo pa prošlo (5): Dinamo: električni generator koji je 1960-ih kapitulirao pred alternatorom
Bilo pa prošlo (6): Motor uzdužno straga, koncepcija koja je starije naučila voziti
Bilo pa prošlo (7): V4 motor, kompaktan paket za (najčešće) uzdužnu ugradnju
Bilo pa prošlo (8): Zračno hlađenje automobilskog motora
Bilo pa prošlo (9): Kruti ovjes (most) straga: ‘out’ u limuzini, ‘in’ u kamionu
Bilo pa prošlo (10): Razvodnik paljenja, klasični mehanički, bila su to vremena…
