Zatvaranje sustava omogućilo je povišenje tlaka rashladne tekućine za 0,3 do 0,5 bara, što je temperaturu vrenja podiglo na 115 Celzijevih stupnjeva, a ugradnjom kompenzacijske posude prestala je potreba za dolijevanjem. To je povećalo pouzdanost i učinkovitost motora
Renault 4, uz slavnog mališana Zastava 750 – Fićo, jedan je od najvažnijih automobila za motoriziranje ovih prostora. To je i drugi visokoserijski automobil novog doba s prednjim pogonom (prvi je bio legendarni Mini) i prvi kombi-automobil niže klase. O tom nezaboravnom malom, a iznimno funkcionalnom modelu sve bitno smo napisali, a povod ovog članka je inovativnost u sustavu tekućinskog hlađenja motora.
Naime, standardni sustavi tada su bili otvoreni pa je voda ključala na 100 Celzijevih stupnjeva, pa su pri povećanim opterećenjima, posebice ljeti, motori često ‘zakuhavali’ (sinonim za vrenje rashladne tekućine). Renault 4 bio je opremljen OHV motorom serije Billancourt, s tri temeljna ležaja radilice, obujma 747 ccm i snage 24 KS, koji je najprije povećan na 845 ccm i 29 KS, a potom osnažen na 34 KS.
Kako se zbog isparavanja razina rashladne tekućine smanjuje, bilo je potrebno redovito je kontrolirati i po potrebi dolijevati. U suprotnom, moglo je zakazati hlađenje, što izaziva havariju motora (ubrzano trošenje i zaribavanje). Renault 4 je 1961. uveo zatvoreni rashladni sustav s kompenzacijskom posudom, u koju je odlazio višak rashladne tekućine, a i iz nje se nadoknađivao manjak u sustavu.
No s tim je sustavom postalo važno upozorenje: “ne otvarajte čep hladnjaka, niti kompenzacijske posude dok je motor vruć”, jer otvaranjem dolazi do opasnog prskanja vruće tekućine. To je posljedica stlačivanja (prešurizacije) zatvorenog rashladnog sustava, jer pumpa rashladne tekućine gura tekućinu u zatvoreni sustav (prostor).
Zabrtvljena je i kompenzacijska posuda, pa je preostali zrak (iznad rashladne tekućine) stlačen, djelujući poput opruge, tlačio rashladnu tekućinu u zatvorenom prostoru. U rashladnom sustavu motora Renaulta 4 bio je nadtlak 0,3 do 0,5 bara te je uvedena cjelogodišnja rashladna tekućina na bazi alkohola etilen-glikola (otrovnog!), koju su mnogi prozvali antifriz (engl. antifreeze).
Povećanjem tlaka povećava se temperatura vrenja tekućine (na tom principu rade, skraćuju vrijeme kuhanja “ekspres-lonci”, a usto je temperatura vrenja rashladne tekućine viša nego vode. Zbog toga se rashladna tekućina u uzdužno postavljenom motoru Renaulta 4 mogla bez problema zagrijati do 110, a granica vrenja bila je oko 115 Celzijevih stupnjeva.
Danas svi motori koriste stlačeni (prešurizirani) rashladni sustav s tlakom do 2 bara te je sigurno područje do 130, a temperatura vrenja podignuta je na oko 135 Celzijevih stupnjeva. To omogućava i povišenje radne temperature motora, naravno uz kvalitetnije (otpornije ) materijale.
Time se povećava učinkovitost procesa izgaranja i smanjuju toplinski gubici. Rezultat je povećanje snage motora te smanjuje potrošnje goriva i emisije štetnih plinova. Dakle, ako niste znali, zatvoreni, stlačeni rashladni sustav motora dugujemo legendarnom modelu Renault 4, kojeg su popularno zvali Mali div…
Inovativni automobili (1): Renault Fuego GTX (1982.) uveo daljinsko centralno otvaranje vrata
Inovativni automobili (2): Ford Vedette (1948.) uveo MacPhersonovu opružnu nogu
