Renault Fuego, coupe izvedenica 18-ice, osim daljinskog centralnog otključavanja/zaključavanja vrata, prvi je imao komande audiosustava na volanu
Uz coupe modele VW Karmann Ghia (1955. – 1974.), Ford Capri I (1968. – 1974.) i Opel Manta A (1970. – 1975.), u osnovnim verzijama, najpoznatiji “lažni sportski automobil” svakako je Renault Fuego (1980. – 1987.), coupe izvedenica limuzinskog modela Renault 18.
Renault Fuego, elegantan i fluidan coupe (4358 x 1692 x 1315 mm) razmjerno kratkog međuosnog razmaka (2438 mm), u osnovnoj verziji s OHV benzincem obujma 1397 ccm i snage 64 KS te stražnjim krutim (!) ovjesom, za to doba čak i nije imao loše performanse. Do stotke je ubrzavao za 15 sekundi i mogao potegnuti 158 km/h.
U verziji Renault Fuego Turbo (1565 cm i 132 KS) imao je već “prave” sportske performanse (9,1 s, 198 km/h), serijske diskove na sva četiri kotača i putno računalo i električne podešavače vanjskih retrovizora. No, to nije bilo inovativno, koristili su to već drugi…
Ali 1982. Renault Fuego GTX, najbogatije opremljen model, s 1995 ccm i 110 KS, uveo je daljinsko centralno zaključavanje vrata. Ovo drugo značilo je da je jednim pritiskom gumba otvarao i zatvarao oba, dakle sva vrata. Usto je bio i prvi automobil s komandama audiosustava na volanu.
Renault Fuego se u Francuskoj proizvodio od kraja 1980. do početka 1986., u ljeto 1982. dobio je turbodizelsku verziju 2.1 TD od 86 KS, a nakon završetka europske proizvodnje karijeru je do 1995. nastavio u Argentini.
