NA DANAŠNJI DAN

24. listopada 1976., na japanskoj stazi Fuji, održana ‘utrka života’

U posljednjoj utrci sezone pobijedio je Mario Andretti, a Niki Lauda, vodeći u poretku (+3 boda), odustao pa je James Hunt trećim mjestom (4 boda) postao svjetski prvak Formule 1…

Niki Lauda je pobijedio u pet utrka te sezone i stekao veliku prednost u prvenstvu, a onda doživio tešku nesreću na stazi Nürburgring. Njegovo se stanje u bolnici činilo tako beznadnim da mu je čak i svećenik dao posljednju pomast. Šest tjedana kasnije, Niki Lauda se pojavio na startu utrke na stazi Monza.

Ne kao čudom preživjeli rekonvalescent-promatrač, Lauda je sjedio u kokpitu i odvezao tu utrku. Dapače, osvojio je četvrto mjesto, a uz malo više sreće mogao je i pobijediti.

Njegova zadivljujuća fizička sprema sigurno je bila među razlozima tako brzog oporavka, no opekline su i dalje bile gotovo posve nezaliječene, a zbog spaljenih očnih kapaka uopće nije mogao treptati. Do kraja života opekline su mu bile snažno vidljive i Lauda se gotovo nikada u javnosti ne pojavljuje bez kape.

Bogatstvu usprkos, nikada nije napravio neki estetski zahvat – jedine operacije kojima se podvrgao bile su one koje su pomogle vraćanju funkcionalnosti kapaka. U posljednju je utrku sezone, u japanskoj stazi Fuji, Lauda stigao sa samo tri boda prednosti – konkurent mu je tada bio zahuktali James Hunt u bolidu McLaren. U britanskom je tisku dvoboj najavljen zanimljivim naslovom “Hunt hunts Lauda.” (Hunt lovi Laudu).

Snažna, monsunska kiša padala je od jutra i natopila stazu, na kojoj je asfalt i inače bio neravan i loš. Gotovo su svi vozači izjavili kako ne pristaju voziti u takvim uvjetima, uključujući i konkurente za titulu. Kiša je još i pojačala (to je ona utrka čijeg će se kišnog starta stariji čitatelji sigurno sjetiti, godinama se nalazio u špici televizijskog Sportskog pregleda), kad su organizatori odlučili ipak krenuti s utrkom, plašeći se da će pasti mrak.

Pod pritiskom koji su napravili Bernie Ecclestone i drugi šefovi ekipa, vozači su se ipak skupili na start. U drugom je krugu Lauda s treće pozicije skrenuo u boks i izašao iz bolida, obznanjujući svima da nema namjeru riskirati život u takvim okolnostima, među rijetkima poštujući prethodni dogovor. Time je omogućio da svjetsku krunu uzme James Hunt i to samo s bodom prednosti, koji u trenutku prolaska kroz cilj nije znao da je prvak.

Pobijedio je Mario Andretti, a najbrži krug odvezao lokalni heroj Masahiro Hasemi, u svom jedinom prvenstvenom nastupu. Prije odlaska sa staze Lauda je jasno okupljenim medijima objasnio razloge odustajanja, onemogućavajući momčadi da to zataška i pripiše nekom mehaničkom uzroku. Princip je bio važniji od titule. Nakon Monze nitko to nije mogao nazvati kukavičlukom – naprotiv, u macho svijetu opasnog sporta 70-ih Laudino je odustajanje bilo možda i najvažniji potez u povijesti utrka.

I jedan od prijelomnih trenutaka u povijesti borbe za sigurnost na stazama, koja je dovela do toga da današnji vozači Formuli 1 mogu očekivati da će doživjeti starost. Pogledajte zanimljiv film o ovoj povijesnoj utrci:

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin