Malo je tehnologija u povijesti gurano tehnološki, politički i strateški kao električni pogon. Zbog toga se, gotovo na silu, žele ugušiti dizelski motori, koji su mnogim i dalje najpovoljniji izbor, a u drugoj fazi i benzinski
Upravo smo u trećem dobu u kojem električni automobili dolaze u prvi plan, dakle treća – sreća ili pokazatelj da s električnim pogonom ipak nije sve izvjesno i riješeno. Vrijeme će pokazati. A električni automobili nisu bili prva opcija vozila na samostalni pogon, dakle automobila, premda su prvi put uvedeni prije benzinskih i dizelskih!
Niste to znali? Prvi automobil s toplinskim motorom, s unutrašnjim izgaranjem, bio je povijesni Benz Patentwagen iz 1886., kojeg je napravio Carl Benz te je priča o automobilima kakve poznajemo počela krajem 19. stoljeća. No prvi automobil uopće, još 1769., napravio je Nicolas-Joseph Cugnot, francuski velikan.
Bio je to prvi automobil u povijesti, dakle samostalno pokretano vozilo na kotačima. Pokretao se, tada perspektivnim, parnim strojem, dakle toplinskim motorom s vanjskim izgaranjem. Motor je bio smješten ispred prednjeg kotača, pomoću kojeg se upravljalo automobilom. Bila je to nekakva kombinacija kola iz volovske zaprege i parnog kotla.
Mogao je povući pet tona tereta, ali se morao zaustaviti svakih 15 minuta, kako bi postigao potreban tlak pare, razvijao je brzinu od 5 km/h. Nakon nekoliko ne posve uspješnih vožnji, pri kojima su se nestabilnost i nedostatak kočnica pokazali kao najveći problemi, francuska je vojska, za koju je Nicolas-Joseph Cugnot radio, razvijajući vozilo za transport topova, odlučila obustaviti pokuse.
Možda zvuči smiješno, ali su na početku dvadesetoga stoljeća motori s unutrašnjim izgaranjem performansama bili podređeni parnom i električnom pogonu. Pola stoljeća nakon prvog neuspješnog koncepta automobila, parnog, i sedam desetljeća prije prvog benzinskog (!), kojim se i danas hvali Mercedes-Benz, prvi se put isprobalo vozilo na električni pogon.
Navodno 1828. (tehnološki “zapisi” nisu potpuno pouzdani) Mađar Ányos Jedlik napravio je prvi model električnog vozila, a 1932. škotski izumitelj Robert Anderson opremio kočiju elektromotorom i jednokratnim baterijama. No za prvi, koliko-toliko upotrebljivi električni automobil zaslužan je Amerikanac Thomas Dawenport, koji je 1835. napravio vozilo na struju, sposobno prevaliti 15 do 30 kilometara, ovisno o opterećenju.
U godinama koje su uslijedile činilo se da će baš ovaj koncept pogona prevladati. Tome je pridonijelo što su prvi zabilježeni brzinski rekordi na zemlji, krajem 19. stoljeća, a bili su to i apsolutni brzinski rekordi, jer zrakoplova još nije bilo, postizani na struju!
Prvi automobil koji je pobio magičnu granicu od 100 km bio je električni! Belgijanac Camille Jenatzy, nadimaka “Crveni vrag”, zbog guste crvene brade, bio je jedan od najznačajnijih vozača ranih utrka, no slavu je stekao višestrukim obaranjem svjetskog brzinskog rekorda, u bespoštednoj borbi s Gastonom de Chasseloup-Laubatom za titulu najbržeg vozača na svijetu.
Obojica su u natjecanju za rekord koristili tada najrazvijenije električne automobile. U toj je borbi 29. travnja 1899. aerodinamičnim vozilom “La Jamais Contente” (fr. Nikad zadovoljan) probio barijeru od 100 km/h. Pokretalo se s dva elektromotora Postel-Vinay od po 25 kW, koji su izvlačili 124 Ampera i radili na naponu od 200 V, a postignuta je brzina iznosila 105,9 km/h.
Doprinos napretku dao je Ferdinand Porsche, po mnogima najveći automobilski konstruktor i povijesti. Ni to možda niste znali, ali prvi automobil s pogonom na sva četiri kotača (4×4) bio je Lohner-Porsche iz 1900, s četiri elektromotora ugrađena u kotače. Činilo se kako ništa ne može zaustaviti uspjeh električnih automobila, pogotovo kad se u priču uključio i Henry Ford. Postoje brojna svjedočanstva kako je pripremao motorizirati SAD na struju. Bilo je to dosta izgledno, jer je električni pogon za automobil u osnovi jednostavniji.
Poput parnog stroja najveću vučnu silu daje na maloj brzini vrtnje i stoga mu nije potreban složen i skup mehanizam za prijenos snage. Ne treba mjenjač niti spojku, a ako se elektromotori ugrade u kotače (dovoljna su dva), nije potreban ni diferencijalni prijenosnik snage (diferencijal).
Dokaz rasprostranjenosti električnih automobila prije najezde motora s unutarnjim sagorijevanjem bio je američki Detroit Electric, uveden 1912., koji se u najboljim godinama prodavao u jednu do dvije tisuće primjeraka godišnje, po cijeni od 1500 dolara (50 posto više od dobrog klasičnog). Za energiju su se brinuli olovni akumulatori, a uz nadoplatu od 600 dolara mogao se opremiti Edisonivim Ni-Fe akumulatorom. Doseg je bio 130 km, a najviša brzina pristojnih 30 km/h.
Nastavlja se
