Eugenio Castellotti, najtalentiraniji talijanski vozač generacije, nasljednik prijatelja i mentora Alberta Ascarija, 1955. treći u svjetskom prvenstvu Formule 1, pobjednik slavnih utrka Mille Miglia i 12 sati Sebringa, poginuo 14. ožujka 1957., tijekom testiranja u Modeni…
Italija je 1950-ih bila svjetska velesila u automobilizmu i nacija koja je imala iznimnu generaciju sjajnih vozača. Nažalost gotovo su svi izginuli tijekom tog desetljeća, ostavivši iza sebe rupu, gotovo bismo mogli reći prokletstvo radi kojeg više niti jedan Talijan (Mario Andretti je državljan SAD) neće doći do titule prvaka u Formuli 1.
Jedna od najtragičnijih je i najbesmislenijih smrti svakako bila ona Eugenija Castellottija, rođenog 10. listopada 1930. u lombardijskom gradu Lodi, koji je 14. ožujka 1957., tijekom testiranja u Modeni, sletio sa staze i udario u zid.
Enzo Ferrari (na slici lijevo) pozvao ga je u posljednji trenutak na to neplanirano testiranje, po legendi samo zato da njegovi bolidi vrate rekord kruga na stazi u domicilnom gradu, kojeg mu je preoteo Jean Behra bolidom Maserati.
Castellotti je smatran najtalentiranijim talijanskim vozačem generacije, mentor, kojeg je naslijedio bio je Alberto Ascari. Počeo je voziti utrke 1950. privatnim Ferrarijem i ubrzo pokazao talent. Sprijateljio se s Ascarijem, koji ga je pozvao u tim Lancia, gdje je imao nekoliko sjajnih nastupa u utrkama izdržljivosti i Formuli 1.
Nakon Ascarijeve je smrti prešao u Ferrari i ondje postigao još više. Na kraju svoje prve sezone u Formuli 1, 1955., završio je treći u poretku, a sljedeće je godine pobjeda ma na 12 sati Sebringa i Mille Miglia pokazao da je stasao u jednog od najboljih svjetskih vozača.
Bio je i miljenik talijanskih medija, čije je trač rubrike punila njegova veza s Deliom Scalom, balerinom i glumicom u usponu, koja će postati jedno od najpopularnijih lica talijanske televizije. Nekako u to vrijeme, nakon njegove smrti i gašenja utrke Mille Miglia završava zlatno doba talijanskog automobilizma.
