Renault 25, nasljednik modela 20 i 30 bio je, uz Audi 100, jedan od pionira aerodinamike novog doba, izvrstan koncept su kompromitirali premala krutost karoserije i loš automatski mjenjač…
Renaulta 25, jedan od najnaprednijih većih automobila s početka 1980-ih, predstavljen je krajem 1983., a na tržište je došao u ožujku 1984. Preuzeo je osnovni koncept prethodnika, modela 20 i 30), s motorom uzdužno sprijeda (ukošenim udesno, radi smanjenja visine haube) i prednjim pogonom. Mjenjač je već u osnovnoj inačici imao 5-stupanjski mjenjač.
Zaobljene linije, djelo Gastona Jucheta i velikog Roberta Oprona, bile su u duhu vremena, pogotovo panoramsko stražnje staklo, odnosno poklopac petih vrata. Slično je rješenje Opron primijenio na Fuegu iz 1980., a 25 je imao odličan koeficijent otpora zraku od samo 0,31 (0,28 u TS verziji), trošio osjetno manje od konkurenata te nudio tipično francusku udobnost i prednji pogon.
Uz iznenađujuće malu masu osnovnog modela (1100 kg, poput današnjeg modela Renault Clio) već su i 4-cilindraši 2.0 sa 103 do 136 KS bili dostatni, a 2.5 V6 Turbo sa 182 i 205 KS na papiru se nametao kao ozbiljan konkurent najboljima u segmentu. Evo performansi najpopularnijeg modela:
Kombilimuzina dugačka 4623, široka 1773 i visoka 1405 mm, pokretana SOHC benzincem, s jednim bregastim vratilom i osam ventila, koji je iz 1995 ccm davao 104 KS pri 5500/min, do stotke je ubrzavao za 11,5 sekundi i postizao 183 km/h. Imao je, dakle, pristojne performanse i za današnje pojmove, a s realnom potrošnjom od osam do 11 kitara, bio je i razmjerno štedljiv.
U ponudi je bio i dizelaš 2.1 sa 65 i 88 KS (turbo). Prve, ali samo prve reakcije bile su povoljne. Gotovo svi preživjeli primjerci imaju ručni 5-stupanjski mjenjač, jer je automatik nepovratno odlazio, ponekad već nakon godine-dvije. Kritike su toliko loše da ga nekad nazivaju najgorim automatskim mjenjačem ikada.
Nije to bio jedini problem, kvaliteta izrade bila je ispod razine premium klase, a sportska vožnja upitna zbog preslabe krutosti konstrukcije. Kod nas je upamćen po neprovjerenoj legendi kako su ‘direktorski’ modeli s punom opremom imali i detektor alkoholnih para u kabini, pa nakon službenih ručkova i večera nisu željeli upaliti.
Naslijedio ga je Renault Safrane…
