René Dreyfus je pobijedio na VN Francuske 1938., na uskoj i zavojitoj francuskoj stazi Pau, vozeći inferiorni Delahaye, drugi je bio Caracciola u Mercedes-Benzu, što je, uz pobjedu koju je na VN Njemačke 1935. ostvario Nuvolari, najveći šamar koji su Srebrne strijele ikada dobile
Na slici: René Dreyfus 1930. na VN Monaca
René Dreyfus je rođen 6. svibnja 1905. u Nici, u židovskoj obitelji. Već prije devetog rođendana naučio je voziti automobil, a od 19. godine počeo nastupati na utrkama duž francuske Rivijere. Kad je 1929. održana prva VN Monaca, pobijedio je u klasi, a sljedeće godine s dodatnim tankovima montiranima na Bugatti osvaja i ukupnu pobjedu u utrci bez zaustavljanja u boksu.
Pobjeđuje na 36 utrka, no kao Židov, razumljivo, ne može dobiti priliku u nekoj od dvije njemačke momčadi dominantne u 1930-ima, što mu znatno ograničava mogućnost napredovanja. Ipak, na VN Francuske 1938., na uskoj i zavojitoj francuskoj stazi Pau, njegov Delahaye završava prvi, ispred znatno snažnijeg i bržeg bolida Mercedes-Benz kojeg je vozio Rudolf Caracciola. Uz pobjedu na VN Njemačke 1935. koju je ostvario Tazio Nuvolari, bio je to najveći šamar koji su njemačke Srebrne strijele ikada zadobile.
II. svjetski rat provodi prvo u francuskoj, a potom u američkoj vojsci. Godine 1940. poslan je u SAD kako bi nastupio na Indy 500, a na preporuku francuskih vlasti ostaje ondje. Kao Židov koji je javno ponizio njemačke timove, izvjesno ne bi dobro prošao da se vratio u Europu.
U New Yorku otvara francuski restoran, koji će poslije rata postati stjecište njujorške trkaće scene, ali i mjesto koje će posjećivati svi vozači kada se zateknu u tom gradu, posebice putujući na utrke na kultnu stazu Watkins Glen. Dreyfus je sporadično nastupao sve do 1955., kad je nakon pobjede u klasi na slavnoj stazi Sebring za momčad Arnolt-Bristol objesio kacigu o klin.
René Dreyfus, francuski vozač, Židov koji je posramio Naciste, umro je 16. kolovoza 1993.
