Zastava 615, spretan i vrlo izdržljiv kamiončić, 60-ih udarna igla socijalističkog poduzetništva, prethodnik aktualnih IVECO aduta, s umanjenom, robusnom kamionskom platformom i automobilskim benzincem 1.9/47 KS
Ako je legendarni FAP “Kljunaš” bio ‘kralj’ veći kamiona, Zastava 615, popularna ‘Zastavica’ bila je 60-ih, prije dolaska potom još popularnijeg “Tamića” (TAM 2000) ‘zakon među manjim’. Dugačak okruglo pet metara, masivan, s čvrstim kamionski podvozjem, stražnjim udvojenim kotačima, razmjerno velikim sandukom i simpatičnom ‘njuškom’ bio je korisno i omiljeno prijevozno sredstvo 60-ih i 70-ih. Nazivno nosivosti tonu i pol bez problema mogao je ponijeti više od dvije tone, funkcionalan i okretan, ne baš ‘bog zna kakvih’ performansi, ali je išao, bio je vrlo pouzdan, neuništiv. Za svoje vrijeme idealan.
Kragujevačka “Crvena Zastava” je s proizvodnjom gospodarskih vozila počela 1939 te je proizvedeno 400 kamiona Chevrolet. Nakon II. svjetskog rata krenuli su s montažom legendarnih terenaca Jeep Willys MB (napravljeno ih je 162), a potom je krenula priča s tvrtkom Fiat, s kojim je uspostavljena proizvodnja kamiona i furgona 1100 TF, terenski vozila AR 51. Sve je napravljeno u sklopu većeg “deala”, jer je 1955. u proizvodnju krenuo legendarni Fićo, a istodobno i vojnih terenca Campagnola. U ‘igri’ je tada bio i Renault, ali talijanska je ponuda bila potpunija, sustavna. Uključivala je osobna, terenska (vojna) i gospodarska vozila te motore.
Priča o Zastavici počinje 1951., kad se u Torinu počeo proizvoditi kamion Fiat 615, nasljednika modela Fiat 1100 ELR predratne koncepcije. Sa sadašnjeg stajališta predimenzioniran kamion, u osnovi jednak kao 5-tonskom, laki kamion Fiat, nasljednik modela Fiat 1100ELR (nastavio se paralelno proizvoditi do 1954.). Klasične kamionske koncepcije, s masivnom šasijom, krutim ovjesom sprijeda i krutim mostom s diferencijalom i lisnatim oprugama straga. Pokretao se klasičnim 4-cilindarskim benzincem iz limuzine Fiat 1400, koji je iz 1395 ccm razvijao 39 KS pri 3800/min.
Taj motor, koji je bio jedva bio dostatan za limuzinu u kamionu dugačkom 4995, širokom 1924, visokom 1920 mm i ukupne mase veće od tri tone bio je ‘malo’ potkapacitiran. Premda je mogao potegnuti 80 km/h bio je potkapacitiran te je zbog toka trošio 10, u punom opterećenju i 15 litara. No, bio je za svoje vrijeme ‘pogođen’, predimenzioniran, nazivna mu je nosivost bila 1,5 tona (nominalno, da bi se mogao voziti s B-kategorijom), ali bez većih je problema mogao ponijeti dvije, dvije i pol tone. Bilo je slučajeva kad su ga nakrcali i s pune tri tone i sve je bilo OK.
Bio je spretan i okretan, čvrst, pouzdan, neuništiv, a usto simpatičan. Ubrzo se pokazao najboljim u klasi na europskom tržištu. Ali, tražio se dizelski motor, i u Fiatu su brzo reagirali pa su 1952. ponudili verziju s 1901 ccm, koji je 40 KS razvijao pri samo 3200/min. Iz tog je benzinca 1956. razvijen dizelski motor 1.9 snage 40 KS pri 3200/min, što je talijanskom kamiončiću osigurao uvjerljive performanse s punim opterećenjem, a ubrzo zaživio u terencu Campagnola (talijanskoj unaprijeđenoj kopiji Jeepa), a 1953. i limuzini Fiat 1400 Diesel (uz Mercedes-Benz 180d te dizelske verzije Morris Oxford i Peugeot 403, jednom od pionira dizelskih automobila).
Bitno za ovu priču dogodilo se 1955., potpisom licencnog ugovora s tvrtkom Fiat, o proizvodnji kamiončića, Zastava 615B. Bio je to već ‘internacionalac’, jer je 1953. startala austrijska licencna verzija Steyr 260. No, vratim se našoj priči o “Zastavici”. Već je u prvoj godini odlučeno je da se umjesto talijanskog motora 1395 ccm/39 KS pokrene licencna proizvodnja verzije s 1901 ccm koji je pojačan na 47 KS pri 3500/min. Tada saga o uspjehu simpatičnog, funkcionalnog i robusnog kamiončića, tvorničke nosivosti 1,5 i 2 tone (za tu je već trebala C-kategorija), a većim sandukom dužina je ubrzo povećana na okruglo pet metara. Mogla je potegnuti 80 km/h, a trošila je 10 do 16 litara. Tržište bivše države bilo je kao stvoreno za ovaj model.
Osim kamiončića počela je proizvodnja furgona i minibusa. Ubrzo, uz talijansku pomoć, naravno, počinje razvoj posebnih, ‘jugolavenskih’ verzija te je 1961. predstavljen najuspješniji model 620B, s dvostrukom kabinom i troja vrata (desno dvoja) za sedam sjedala, produžena na 5295 mm. Benzinski motor, obujma 1901 ccm, pojačan je na 61 KS, a ukupna masa povećana na 3,65 tona.Proizvodio se i u klasičnoj kamionskoj verziju, s već pristojnim sandukom i standardnom nosivosti od 2 tone (službeno i dalje 1,5/1,7 ton)a. Simpatični, okretni i vrlo izdržljivi ‘kamiončić’, s jednostrukom i dvostrukom kabinom, furgon i minibus s 15 sjedala, 60-ih bio je udarna igla socijalističkog poduzetništva.
“Katica za sve”, žilav, pouzdan, funkcionalan… Bio je ‘zakon’ među manjim kamionima, pogotovo kad je 1968. konačno dobio robusni i razmjerno štedljivi licencni dizelaš obujma 1901 ccm i snage 51 KS (Fiat ga je uveo 1956., s 43 KS). Benzinac je trošio 12 do 16 litara (pri punom opterećenju i u težim uvjetima) i do 20, pa je itekako dobrodošlo što je dizelaš trošio od 9 do 13 litara. Od 1960. do početka 70-ih, imao je konkurenta u štedljivijem i dinamičnijem, ali osjetno manje robusnom modelu TAM 2000, poznatijem kao “Tamić” (proizvodio se u Mariboru), no nisu bili izravni konkurenti.
“Zastavica” je prema “Tamiću” bila “tenk”, realno je mogla nakrcati i 50 posto više tereta, “mramor-kamen-željezo”. Od 1956. do 1972. proizvedeno ih je više od 30.000, a zamijenio ga je uglasti model Zastava 635, kojeg je izvorno razvio OM, a do 90-ih nastavio proizvoditi IVECO.
Kamionske legende (1): FAP 1314 (1962. – 2003.), neuništivi ‘Kljunaš’, naša kamionska legenda
Kamionske legende (2): TAM 4500 & TAM 5000 (1957. – 1979.): nezaboravni Dajc
