Peugeot 504 u srednjoj klasi bio je ono što je danas Volkswagen Passat, ‘zakon’, krasili su ga dizajn Pininfarina, francuski komfor i njemačka izdržljivost (osim limarije), premda je prva serija 1.8 OHV s 83 KS bila malo anemična, uspješan bio je i pickup
Zamislite sliku tipičnog afričkog sela, negdje u južnoj Sahari, gdje ulični svirač na izanđaloj gitari mašta kako će postati novi Ali Farka Touré. Ili u vlažnim ravnicama oko velikih jezera, gdje se neki dječačić nemirno prevrće u okapijevski laganom snu, plašeći se povratka gerile koja je poubijala njegovu obitelj.
U zakutku svake takve slike, negdje sa strane, parkiran je neki stari, poluraspadnuti ali ipak funkcionalni automobil. Land Rover? Toyota Land Cruiser? Možda, u ekstremnijim uvjetima, no u kladionici bismo naš polog stavili na to da je riječ o nekom modelu Peugeot…
Možda o starom 404 ili čak 403, no mnogo vjerojatnije o modelu Peugeot 504. Ovaj je legendarni model predstavljen 12. rujna 1968., prvog dana salona u Parizu, ali prve ‘tajne’ snimke novog modela objavljene su vodećim europskim automagazinima prije 54 godine.
Najveći Francuski lav predstavljen je kao klasična limuzina, a brzo su uslijedili prekrasni Coupe i Cabriolet, koje je, kao i bazni model, nacrtala majstorska ruka nekog od umjetnika ‘pod kapom’ dizajnerske kuće Pininfarina.
Premda mehanički prilično konzervativan, sa stražnjim pogonom i bez pomodnih petih vrata, 504 je publiku i novinare oduševio u dostatnoj mjeri da mu dodijele prestižnu titulu Europski automobila 1969. godine. Europski automobilistički novinari dali su mu 119 bodova, drugi je bio BMW 2500 sa 77 i treći Alfa Romeo 1750 sa 76.
Mnoge je ugodno iznenadio osloncima za glavu sprijeda koji su se izvlačili iz osnovne siluete prednjih sjedala. Povoljno se mogao doplatiti otvor na krovu (jasno, s ‘kurblom’). Bio je skladna izvedenica, nasljednik, Peugeota 404, koji se nastavio proizvoditi do 1975. paralelno s 504, koji je karijeru u Francuskoj zaključila 1983., nakon više od tri milijuna primjeraka.
Privlačna limuzina (tadašnje) srednje klase duga je 449, široka 169 i visoka 146 cm, s međuosnim razmakom od čak 274 cm, bila je pojam luksuza i komfora. U Keniji ste ga, recimo, 2004. mogli kupiti za milijun i 375 tisuća kenijskih šilinga (malo više od dvije tisuće eura), s jednogodišnjom garancijom, besplatnim servisima do 35.000 km ili dvije godine, alarmom i radio kazetofonom. U Nigeriji se proizvodio od 1975. do 2006.
Gotovo jednaku popularnost Peugeot 504 je doživio i u Argentini, gdje je proizvodnja prekinuta 1999. U Južnoj Africi se proizvodio od 1970. do 1985., u Španjolskoj od 1977. do 1980., na Tajvanu od 1979. do 1984., u Kini od 1989. do 1997.
I kod nas ste mogli kupiti pick-up izvedenicu, koju je već spomenuta kenijska filijala Peugeota posebno reklamirala, naglašavajući iznimno praktičan detalj: nosivost ovog vozila je, kažu, 1300 kg. Uz poznatu Peugeotovu robusnost ne čudi popularnost u zemljama ne baš najkvalitetnijih cesta. U Kini je proizvodnja ovog pickupa prekinuta tek 2008.
I danas su brojni, posebice u kineskim manufakturnim provincijama. Kokpit je za svoje vrijeme bio primjer funkcionalnosti i komfora. Sjedala su bila od kvalitetne imitacije kože, a s 504 krenuo je trend Peugeota s ručicom mjenjača dolje. Osnovni motor bio je OHV benzinac 1.8 s 83 KS, izvedenica motora modela 404, koji je bio u tada uobičajenom francuskom konceptu ‘podmotoriziranosti’.
Performanse za to doba nisu bile ‘bed’ (156 km, 14,8 s), ali ipak… Dojam je popravljala inačica s mehaničkim ubrizgavanjem Kugelfischer s 97 KS, koja se poznavala po oznaci na repu – Injection. Mogla je dohvatiti, ali jedva, 170 km/h. Na Starom kontinentu je ovaj model bio posebno popularan među taksistima, pogotovo u dizelskoj inačici, koja je uvedena kao 1.9 s 53 KS, a potom je povećana na 2,1 sa 66 KS.
Francuski su konstruktori već krajem 1970. odgovorili novim motorom obujma 1971 cm, s 94 KS i 105 KS (Injection). Taj je model podigao rejting najvećeg modela Peugeot (tek 1975. stigao je ne baš uspješni 604). Uspjeh modela 504 pojačale su inačice.
Već od starta u ponudi su bili prekrasan Cabriolet i još ljepši Coupe, koji su se od starta nudili kao Injection s 97 KS, a od 1971. sa 112 KS. Kraće vrijeme bili su u ponudi i sa slavnim motorom Douvrin 2.7 V6, zajedničkim uratkom tvrtki Peugeot, Renault i Volvo, koji je sportske potencijale dokazao u automobilima kao što su Alpine i De Lorean.
Taksisti su preferirali pomalo nezgrapnu, ali funkcionalnu izvedbu Break, međuosnog razmaka čak 290 cm, dužine na 480 cm i visine 155 cm , u verzijama Familiale, Break i Commerciale, s doplatnim trećim redom sjedala Usprkos toj relativnoj nestašici snage, 504 se pokazao kao solidan rally automobil.
Najveće je uspjehe požnjela, trebamo li uopće naglašavati, afričkom kontinentu – pobjede: Safari Rally 1975. i 1978., Rallye du Maroc 1975. i 1976., Rallye Bandama Cote d’Ivoire 1978. – te se posljednje rally godine natjecao 504 Coupe.Na našim se cestama i danas nađu poneki Coupe i Cabriolet, dok je limuzina rijetka u nema neku vrijednost.
Opaka sklonost hrđanju, rak rana ondašnjih automobila već ih je uvelike otjerala na otpad, a i danas ostaje glavni neprijatelj. Ako kupujete Peugeot 504, ponajprije obratite pozornost na hrđu: mehanika je robusna i jednostavna, dijelova unutrašnjosti ima, ali najprije krenite s pregledom pragova…
