Vittorio Jano s 30 postaje šef trkaćeg programa Fiat, 1920-ih i 1930-ih s timom Alfa Romeo vlada svijetom utrka, potom stvara kultni sportski model Lancia Aurelia, prvi GT s prvim V6 motorom uopće, a najveće uspjehe i slavu doživljava potom u timu Ferrari…
Foto: Vittorio Jano, lijevo i Gianni Lancia (1924. – 2014.), desno
Kad bismo se kojim slučajem morali odlučiti za samo jednu osobu i proglasiti je najznačajnijom za povijest talijanskih uspjeha na automobilskim utrkama, dvojba bi se na kraju posve sigurno svela na samo dva imena. Jedan je, dakako, Enzo Ferrari, a drugi njegov dobar prijatelj, daroviti konstruktor Vittorio Jano (1891. – 1965.)
Zanimljivo, Jano je rođen 22. travnja 1891. u San Giorgio Canavese, u okolici Torina, u obitelji mađarskih imigranata, kao János Viktor. S 20 zaposlio se u tvrtki Fiat, a deset godina potom postao i vođa njihovog trkaćeg programa, tada vjerojatno vodećeg u svijetu, razvivši utjecajni model Fiat 805. Pozvan je u ambicioznu tvrtku Alfa Romeo, s kojom će vladati svijetom utrka 1920-ih i 1930-ih.
Pored trkaćih modela Alfa Romeo P2 i Alfa Romeo P3, koji su donijeli pregršt tehnoloških inovacija i osvojili sve što se moglo osvojiti. Vittorio Jano je razvio i cestovni program, a danas se modeli Alfa Romeo 6C i Alfa Romeo 8C iz njegovog razdoblja smatraju vrhom svijeta cestovnih sportskih automobila između dva svjetska rata.
Ne posve zadovoljan zakulisnom politikom koja je počela vladati u podržavljenoj tvrtki Alfa Romeo, Jano 1937. odlazi u tvrtku Lancia, kako bi de facto zamijenio ulogu prerano preminulog osnivača tvrtke. U njegovoj epohi predstavljaju kultni model Lancia Aurelia, prvi GT automobil, s prvim serijskim V6 motorom,
Zbog prevelikih troškova razvoja trkaćeg programa, Lancia dolazi u nezavidnu financijsku situaciju. Prepušten je timu Ferrari, koji već 1956. osvaja titulu prvaka, bolidom Ferrari D50 (rebrendirani Lancia D50), kojeg je konstruirao Vittorio Jano. U Ferrari je prešao i Jano, znatno pomogavši u razdoblju kad će tvrtka iz Maranella uvelike zavladati svjetskim trkaćim stazama, uz čak šest uzastopnih pobjeda na stazi Le Mans.
Razvio je i V6 motor koji će poslužiti kao osnova prvog masovnog cestovnog modela, Ferrari Dino 206 GT, kasnije Ferrari Dino 246 GT. Nažalost, suočen s dijagnozom zloćudne bolesti, a nedugo nakon smrti sina, odlučuje izbjeći muke i ubija se 13. ožujka 1965., bez pravog pokušaja borbe protiv tumora.
