ABS je uz sigurnosni pojas i projektirane deformacijske zone svakako među sustavima najzaslužnijim za trend smanjenja smrti u prometnim nesrećama, već desetljećima prisutan u razvijenom svijetu.

Temelje sustava za sprječavanje blokiranja kotača pri kočenju posstavio je 1928 Nijemac Karl Wessels je 1928. konstruirao prvi regulator kočne sile u svrhu sprječavanja blokiranja kod kočenja, a prvi operativan sustav upotrebljen je u avijaciji, patentirao ga je 1929. Gabriel Voisin.

Prvi učinkoviti uređaj za sprječavanje blokiranja kononstruirao je njemački inženjer Fritz Ostwald. Početkom 1940. prijavio je patent ‘pneumatsko-električnog regulatora kočenja, kod kojeg se kočioni pritisak regulira pomoću elektromagnetskog ventila’.

Dunlop je 1950. osmislio mehanički sustav Maxaret. koji je 1966. doživio je u Jensenu FF 1966., usto prvim visokoserijskim automobilom s pogonom 4×4, a Chrysler, Ford, Nissan i GM počeli su ga nuditi početkom 1970-ih.

Širu popularnost stekao je nakon što je dorađen Boschov sustav 1978. ugrađen u najveće modele Mercedes-Benza i BMW-a.

Kratica ABS znači Anti-lock Brake System, a u osnovi riječ je o elektroničko-hidrauličkom mehanizmu koji sprečava blokiranje kotača prilikom kočenja, skraćujući tako zaustavni put i pomažući upravljivosti automobila u tim trenucima.

Prvo operativno korištenje zbilo se krajem 1940-ih u borbenom zrakoplovu. Do serijske je ugradnje u automobil prošlo još 28 godina.

U rujnu 1978. tim se revolucionarnim kočnim pomagalom oprema i BMW 745i, s rednim 6-cilindrašem obujma 3210 ccm, koji je turbopunjačem nabijen na 252 KS te je omogućavao 222 km/h.

ABS je bitno unaprijedio aktivnu sigurnost vožnje. Naime, blokiranjem kotača pri kočenju smanjuje se koeficijent trenja, a blokirani prednji kotači ne mogu preuzimati više nikakve bočne sile te automobil postaje neupravljiv – inercijom nastavlja pravocrtnu kretnju, a u zavoju tangencijalno izlijeće.

ABS je elektroničko-hidraulički sklop sa središnjom upravljačkom jedinicom (modulom). Na temelju informacija od senzora vrtnje kotača ABS dozira kočnu silu na granici blokiranja.

U trenutku kad se kočeni kotač zaustavi, upravljački modul preko sklopa elektromagnetskih ventila snizuje tlak ulja u kočnom cilindru, sve dok se obodna kočna sila (odnosno kočni moment na kotaču) toliko ne smanji da se kotač počne ponovo okretati.

U tom trenutku osjetnik vrtnje daje signal modulu da su se kotači počeli okretati, elektromagnetski se ventili zatvaraju, tlak ulja i intenzitet kočenja se poveća, te se na granici blokiranja kotača ciklus ponovo vraća na početak.

Slikovito rečeno, uređaj obavlja kočenje ‘na rate’, s učestalosti od nekoliko desetaka ciklusa u sekundi. To je cijela ‘tajna’ ABS-a. Prvi ABS uređaji bili su 2-kanalni – bili su opremljeni sa samo dva senzora vrtnje kotača, na dva dijagonalna kotača.

Sredinom 1980-ih počeli su se koristiti 3-kanalni, s jednim osjetnikom na pogonskom diferencijalu i dva osjetnika na preostalim kotačima.  Od 2001. svi se automobili opremaju 4-kanalnim ABS-uređajem, sa senzorima vrtnje na svakom kotaču.