ESP (Electronic Stability Program) je elektronički sustav za poboljšanje dinamičke stabilnosti i upravljivosti, koji kočenjem pojedinim kotačima sprječava zanošenje i ispravlja putanju već zanesenog automobila…
Tekst: Željko Marušić
U ožujku 1995. su Mercedes-Benz S-klase (W140) i Mercedes-Benz SL (R129) na tržište uveli elektronićki kočni sustav ESP (Electronic Stability Program), koji ja nakon ABS-a, sustava za sprječavanje blokiranja kotača pri kočenju, najvažniji doprinos sigurnosti cestovnog prometa. Mehanika upravljača i ovjesa te brojna elektronička logistika za sprječavanje blokiranja kotača pri kočenju i otežavanje proklizavanja pogonskih kotača osiguravaju optimalne uvjete za upravljanje, ali ne mogu djelovati samostalno. ESP je prva aktivna potpora upravljanja automobila, koja vozaču omogućuje da u slučaju gubitka kontrole lakše dođe na željenu putanju.
“Ideja” koju koristi ESP je genijalna, ali ne i nova. Putanja se ispravlja kočenjem pojedinih kotača, a na tom principu već gotovo cijelo stoljeće funkcionira upravljački sustav gusjeničara – kad se želi skrenuti desno zakoči se (blokira) desna gusjenica, i obrnuto. Kod automobila imamo četiri kotača, što omogućuje dobru kontrolu nad upravljanje. Dvije su osnovne mogućnosti:
• PREUPRAVLJIVOST (engl. oversteer) kad automobil proklizava stražnjim dijelom i okreće se prema unutrašnjem rubu zavoja. Ova se iznimno opasna situacija ispravlja povremenim kočenjem prednjeg vanjskog kotača.
• PODUPRAVLJIVOST (engl. understeer) kad automobil proklizava predjelom dijelom i okreće se prema vanjskom rubu zavoja. Nastaje opasnost tangencijalnog izlijetanja iz zavoja, što se ispravlja povremenim kočenjem stražnjeg unutrašnjeg kotača.
Ispravljanje preupravljivosti funkcionira besprjekorno, jer se s povećanjem poremećaja pojačava i mogućnost korektivnog djelovanja (povećava se opterećenje na prednjem vanjskom kotaču, pa on može efikasnije kočiti). Nasuprot toga, mogućnost ispravljanja podupravljivosti je ograničena. S povećanjem poremećaja smanjuje se mogućnost ispravki, jer se stražnji unutrašnji kotač rasterećuje (u ekstremnim slučajevima i podiže). Po mišljenju većine stručnjaka to nije problem iz dva razloga:
• podupravljivost se rješava relativno lako dodavanjem volana, oduzimanjem gasa odnosno kratkotrajnim kočenjem
• energičnije ispravljanje podupravljivosti je opasno jer može izazvati preupravljivost
ESP sustavom upravlja “pametna” elektronika, na temelju informacija koje mjere odgovarajući senzori: zakrenutost upravljača, brzina vrtnje svakog kotača, uzdužna i bočna brzina automobila, uzdužno i bočno ubrzanje automobila, a najvažnija je brzina vrtnje automobila oko vertikalne osi (yaw rate). Na temelju tih informacija precizno se proračunava položaj vozila u odnosu na željenu putanju, te se aktivira povremeno kočenje pojedinim kotačima.
ESP se pokazao vrlo korisnim za sprječavanje nesreća te su statistike pokazale da je zaslužan za sprječavanje 12 posto opasnosti u cestovnom prometu. Zbog toga je Europska komisija za promet 13. srpnja 2009. propisala objezu ugradnje ESP sustava u sva nova osobna i laka gospodarska vozila od studenoga 2011.
