Homokinetički zglob – temelj prednjeg pogona, prenosi snagu među vratilima koja nisu u istoj osi

Homokinetički zglob prenosi moment i snagu na gonjeno vratilo, koje mijenja kut prema pogonskom, zadržavajući brzinu vrtnje te je trajno podmazano i zaštićeno manšetom…

Homokinetički zglob prenosi pogonski moment, dakle i snagu s poluosovine (uobičajeni naziv je tehnički netočan, ispravno je pogonskog vratila) na nazubljeno vratilo, koje okreće kotač.

Osnovna mu je vrlina zadržavanje ravnomjerne kutne brzine pogonskih kotača prilikom njihovog zakretanja. Zbog toga se stručno zove ‘konstantno-brzinski zglob’ (constant-velocity joint, odnosno CV joint).

To je bila velika mana kardanskih zglobova, korištenih kod prvih automobila s prednjim pogonom, kakav je bio Citroën Traction Avant, manje kod prvih terenaca na prednjim kotačima (Jeep Willys, Land Rover…), kojima se pogon 4×4, bez središnjeg diferencijala, uključivao isključivo samo na terenu.

Naime, premda se zadržavala ista prosječna brzina (što je i logično u krutoj vezi), ona je okretanjem vratila pulsirala. Homokinetički zglob je 1926. konstruirao i patentirao Alfred Hans Rzeppa (1985. – 1965.), konstruktor Ford Motor Company, doseljenik iz Poljske, te se zbog toga zove i Rzeppov-zglob.

U osnovi je to unutarnji kuglasti zglob sa šest žljebova paralelnih s vratilom. Vanjski žljebovi izlaznog (pogonskog) vratila paralelni su s pogonskim vratilom, a unutarnji žljebovi izlaznog (gonjenog) vratila, najčešće nazubljenog, paralelni su s njim.

Kuglice prenose obodnu silu s unutrašnjih na vanjske žljebove – množenjem s promjerom prenose moment, koji pomnožen s brzinom vrtnje stvara i prenosi snagu. Kad vratila prestaju biti u istoj osi, nego u odvojenim, postavljenim pod određenim putem, pri vrtnji se pokreću po žlijebu.

Maksimalni kut zakretanja zgloba je 20 stupnjeva, a s povećanjem kuta povećava se opterećenje zgloba. Zbog toga je startanje uz škripu guma i zakrenut volan ‘stresno’ za homokinetičke zglobove i smanjuje im vijek.

 

Kako bi se smanjilo trenje kuglica u utorima zglob je trajno podmazan posebnom mašću, a kako bi se spriječio prodor nečistoća i vlage, zatvoren je i zaštićen ‘harmonikastom’ manšetom. Njenim se pucanjem iz zgloba uklanja mast te prodiru voda i nečistoće.

To ga oštećuje i može brzo uništiti. Zbog toga je manšetu preporučljivo redovito pregledavati i po potrebi odmah izmijeniti. Ako su manšete ispucale, preporučljivo ih je preventivno izmijeniti, a ne čekati da puknu.


Komentari

loading...