Danas najjača svjetska sila u visokotehnološkom svijetu Formule 1, Velika je Britanija u najranijim sezonama tog natjecanja igrala sporednu ulogu, kako po pitanju vozača, tako i konstruktora bolida. Sve se to promijenilo tijekom sezone 1958., jedne od onih prijelomnih u povijesti tog sporta.
Fangiovim povlačenjem nakon četiri uzastopna naslova prvaka najednom se težište prebacuje na Otok. Na kraju sezone 1958. gotovo da smo mogli govoriti o otvorenom prvenstvu Velike Britanije, čak su petorica najbolje plasiranih vozača na kraju sezone bili odande: Mike Hawthorn, Stirling Moss, Brooks Stevens, Roy Salvadori i Peter Collins.
Na posljednjoj ikada voženoj Velikoj nagradi Maroka prije točno 61 godina Hawthorn je potvrdio naslov, premda se mora reći da ga je zapravo dobio na poklon džentlmenskom gestom Stirlinga Mossa, koji je na utrci u Portugalu urgirao protiv već izrečene diskvalifikacije svojem najvećem rivalu. Za tu će razliku izgubiti titulu, u kojoj Hawthorn neće dugo uživati, poginuvši u prometnoj nesreći početkom 1959.
Te je 1958. po prvi puta bodovano i Svjetsko prvenstvo konstruktora, a titula je otišla britanskoj momčadi Vanwall. Zapravo, tijekom čitave je sezone samo šest momčadi osvajalo bodove, četiri britanske (Vanwall, Cooper, BRM i Lotus) i dvije talijanske, Ferrari i Maserati.
No bila je to i tužna godina za britanski automobilizam, Peter Collins poginuo je na slavnoj stazi Nordschleife, a nadareni Stuart Lewis-Evans fatalnu je nesreću, od koje će preminuti tjedan dana kasnije u londonskoj bolnici, doživjeti upravo na zadnjoj utrci sezone, u Casablanci, u kojoj je pobjedu odnio Moss.
Ta će nesreća dalekosežno utjecati na povijest Formule 1, Vanwall se dijelom zbog nje na kraju sezone povukao s utrka, a to je učinio i Lewis-Evansov menadžer, stanoviti Bernie Ecclestone. Potresen prijateljevom smrću odmaknuo se od svijeta utrka na sljedećih desetak godina. Kako bi se razvijala povijest Formule 1 da je bilo drukčije, možemo samo nagađati. Mike Hawthorn će poginuti sljedeće, 1959. godine.
