Jean-Pierre Jarier je među vozačima kojima je malo nedostajalo da se probiju u prvu ligu, u mlađim je danima pokazao brzinu, a 1973. postao i europski prvak u Formuli 2
Iste sezone počeo je redovnije nastupati u Formuli 1, premda je debitirao još 1971. U momčadi Shadow (1974. – 1976.) stekao je solidnu reputaciju, dvaput bio najbrži u kvalifikacijama, odvezao dva najbrža kruga, no najbolji rezultat bilo je tek jedno treće mjesto.
U nedostatku ponuda većih momčadi vozi za njemački ATS, a priliku života dobiva potkraj 1978., kad je, nakon što je poginuo Ronnie Peterson, odvezao dvije utrke za dominantni Lotus. Ne osvaja bodove, no jedan pole position i jedan najbrži krug bili su dovoljni da mu Ken Tyrrell ponudi ugovor.
U dvije godine u britanskoj momčadi još dvaput osvaja treća mjesta, a nakon toga do 1983. nastupa još za timove Osella i Ligier, no tada je već ‘pokretna šikana’, vozač sa začelja koji odbija priznati da je njegovo vrijeme prošlo i nepotrebno radi probleme vodećima koji ga obilaze za krug.
Povremeno je vozio i sportske automobile, za timove Matra, Alfa Romeo i Mirage, s kojim je završio i drugi na 24 sata Le Mansa, a krajem 1990-ih osvojio je i dvije francuske GT titule. No mlađim generacijama vjerojatno je najpoznatiji po vozačko-kaskaderskim bravurama koje je odradio u nezaboravnom filmu Ronin.
