Prije modela Duetto, Giulietta Spider pojavila se početkom 60-ih godina prošlog stoljeća u talijanskim filmovima koje su režirali Fellini i Antonioni: bile su to tek probe prije nego što je „Made in Italy“ karizma osvojila Hoollywood i SAD…
“Automobil je vrlo tolerantan. A i jako lijep“. To je jedan poseban vozač kazao o modelu Duetto: legendarni Steve McQueen u ljeto 1966. godine, nakon što ga je časopis Sports Illustrated pozvao da isproba talijanski roadster zajedno s ostalim „brzim prijateljima“. Model koji je vozio bio je jedan od prvih automobila Alfa Romeo 1600 Spider koji je stigao u SAD nakon premijere na ženevskom auto salonu nekoliko mjeseci ranije. Ukratko, McQueenova ocjena predstavlja srž modela Duetto i jedinstvenost Alfa Romea: užitak u vožnji i čistu ljepotu.
Realno, radilo se o mišljenju autoriteta. Steve McQueen bio je kolekcionar superautomobila koji je osvojio drugo mjesto u svojoj kategoriji na 12-satnoj utrci Sebring 1970. godine u paru s Peterom Revsonom.
Godinu dana kasnije, mladi je Dustin Hoffman punom brzinom vozio model Duetto na glazbu Simona i Garfunkela u filmu „Diplomac“. Legendarne su slike uklesane u povijest filma, a pokrenut je i niz citata gdje se Duetto vidi u vožnji u stotinama filmskih i TV priča, postavši tako kult sam po sebi. Dok je bio svjetski prvak u teškoj kategoriji, Muhammad Ali vozio je Duetto: u skladu sa svojim slavnim sloganom „Letim kao leptir, a ubadam kao pčela“, nabavio je posebne registarske pločice s natpisom „Ali Bee“.
Tako je Duetto postao međunarodna zvijezda. U međuvremenu, osvrnimo se na korijene modela Duetto; na tehničku inovativnost modela Giulia i karizmu modela Giulietta Spider.
U priči o modelu Giulietta Spider pojavljuje se i protagonist po imenu Hoffmann. Ne glumac Dustin, već gospodarstvenik Max Edwin Hoffmann: bivši vozač utrka kojega je nacizam natjerao da napusti Austriju i preseli u Sjedinjene Američke Države, gdje je za nekoliko godina postao sinonim za američkog uvoznika automobila europskih proizvođača.
Max nije bio tek običan „trgovac“: bio je dubinski upoznat s tržištem. Davao je savjete u vezi prodajne politike, tražio posebne modele, predlagao izmjene izgleda i davao doprinos u stvaranju nekih od najstrastvenije obožavanih sportskih automobila ikada proizvedenih – među kojima je bila i Giulietta Spider.
Hoffmann je postao opsjednut tom damom. Odmah nakon predstavljanja modela Giulietta Sprint počeo je od Alfa Romea tražiti da mu je dostave. Osjećao je da će postati savršeno vozilo za pacifičku obalu te je bio uvjeren da će ga svi u Hollywoodu poželjeti. Toliko je bio uvjeren u uspjeh da je izjavio da je voljan kupiti više stotina primjeraka prije nego što je vidio konačne nacrte!
Hoffmann je uspio nagovoriti Francesca Quaronija i Rudolfa Hrusku i projekt je pokrenut. Započeto je stilsko natjecanje između dvojice tada najslavnijih dizajnera: bili su to Bertone i Pinin Farina. Bertone je iznjedrio ekstremnu viziju, kći koncepta „2000 Sportiva“ Franca Scaglionea: ušiljen prednji kraj, aerodinamična prednja svjetla i peraje straga. Pinin Farinin prijedlog dizajnirao je Franco Martinengo, a izabran je zbog elegancije i klasične usklađenosti oblika.
„Prekrasna mlada dama“, kako ju je Pinin Farina opisao, uvodno se proizvodila s panoramskim vjetrobranom i kliznim prozorima. Osim toga, nije bilo poluge za otvaranje vrata, već su se otvarala povlačenjem konopca. Tek se naknadno pojavio klasični vjetrobran, uz prozore na spuštanje, opremljene obloge vrata, krov na sklapanje, vanjske kvake i nove interijere.
Bio je to čisto sportski koncept, potvrđen fenomenalnim performansama. Spider je koristio motor iz modela Giulietta: redni četverocilindraš obujma 1.290 cm³ koji je razvijao snagu od 65 KS i bio u stanu potjerati vozilo do brzine od 155 km/h. U naknadnim je izvedbama snaga rasla, počevši s modelom Spider Veloce iz 1958. godine, koji je razvijao 80 konjskih snaga.
Fleksibilna, mlada i brza. I prekrasna. Giulietta Spider obožavalo je kino: Fellini joj je dao ulogu u filmu „La Dolce Vita“, a Antonioni ju je odabrao kao vozilo kojim je Alain Delon upravljao u filmu „Pomračenje“. Postala je statusni simbol: slavni su je obožavali, a svi su je htjeli imati.
Došlo je vrijeme da se osmisli nasljednik modela Giulietta Spider. Luraghi i njegov tim znali su da neće biti dovoljno napraviti odličan automobil: bila je potrebna ista aura karizme. Prezentirati ga se moralo na velikoj manifestaciji: ozbiljnoj ceremoniji, nečem između dodjele titule i krunidbe.
U Alfa Romeu željeli su nešto veliko. Tako je za predstavljanje modela u SAD-u organizirao luksuzno krstarenje preko Atlantika na koje su pozvane najslavnije ličnosti iz svijeta estrade, sporta i mode. Na brodu je bilo 1300 VIP osoba, među njima i Vittorio Gassman, Rossella Falk i sopranistica Anna Moffo. Pogonjen turbinom, talijanski je brod Raffaello isplovio iz Genove za New York, a zaustavio se u Cannesu povodom filmskog festivala. Tijekom cijele plovidbe na brodskom su mostu ekstravagantno bila izložena tri primjerka novog Spidera: jedan zelene, jedan bijele, a jedan crvene boje. Stalnim isticanjem talijanske prirode proizvoda, Alfa Romeo je još prije desetljeća predviđao da će koncept „Made in Italy“ naići na plodno tlo.
Alfa Romeo Spider 1600 nastao je na platformi modela Giulia, s time da mu je međuosovinski razmak smanjen na 2.250 mm, dok je mehanika ista kao u tada aktualnom modelu Giulia Sprint GT Veloce (nastavak na model Sprint GT). Prilikom predstavljanja Duetto je bio opremljen klasičnim četverocilindarskim motorom od lake legure obujma 1.570 cm3 s dvostrukom bregastom osovinom, koji je razvijao 108 konjskih snaga, a masa mu je bila manja od 1000 kilograma. Najveća mu je brzina bila 185 km/h.
Pronalazak imena ovom modelu priča je za sebe. Organiziran je natječaj u suradnji sa svim europskim trgovcima. Pobijedio je „Duetto“… no nastali su problemi u vezi prava (zbog čokoladnog keksa istog imena) pa je automobil morao biti predstavljen kao “Alfa Romeo Spider 1600“.
Ime Duetto ostalo je u pozadini, no zadržalo se je u sjećanju obožavatelja i postalo nadimak za sve generacije ovog automobila. Dodavani su i drugi nadimci: Spider iz 1966. godine, prvi iz ove serije i zadnje remekdjelo Battiste Pinin Farine, nazvan je „Sipina kost“ zbog elipsastog oblika sa zaobljenim prednjim i stražnjim krajem, izbačenim bokovima i vrlo niskom bočnom linijom. Drugi je model iz 1969. godine nazvan „Coda Tronca“, odnosno Kratki stražnji kraj jer je mamio poglede aerodinamično odrezanim stražnjim krajem.
Treći je „Aerodinamica“ iz 1983. godine, nazvan po dugotrajnim ispitivanjima u zračnom tunelu. Posljednja generacija stigla je 1989. godine, takozvana „Serija IV“… zahvaljujući čistim i aerodinamičnim linijama karoserije, ovaj automobil gotovo da predstavlja povratak korijenima.
Četiri generacije i preko 124.000 vozila proizvedenih tijekom 28 godina: Duetto je trajao dulje od bilo kojeg modela Alfa Romea.
