Poznat pod nadimkom Gorila iz Monze, kojeg je dobio zbog fizičkog izgleda, vozačkog stila, ali i karaktera, Vittorio Brambilla bio je po mnogočemu jedinstvena osoba
Da je kojim slučajem Sylvester Stallone u njegovo vrijeme snimao film o utrkama, zasigurno bi uzeo njega za glavnog glumca. Rođen je 11. studenoga 1937., a kad je napunio 20 godina, pod utjecajem starijeg brata Ernesta, tvorničkog vozača tim MV Agusta, počeo se baviti moto utrkama. Uskoro je osvojio nacionalni naslov u klasi 175 ccm i krenuo u potragu za novim izazovima.
Vittorio Brambilla se natjecao i u kartingu, 1961. je osvojio naslov svjetskog prvaka, ali kad je i brat prešao na četiri kotača, postao je njegov mehaničar. Na povratak utrkama odlučio se 1968. i tri godine kasnije osvaja naslov prvaka Italije u Formuli 3. U to je vrijeme već odradio nekoliko utrka u Formuli 2 s tvorničkom momčadi March zahvaljujući podršci talijanskog proizvođača alata Beta. Nanizavši nekoliko pobjeda u Formuli 2, dobio je ponudu od Marcha za Formulu 1.
Momčad je ostala bez Novozelanđanina Howdena Ganleya i Brambilla je s 37. godina spremno uskočio na upražnjeno mjesto. Momčad koja je bila na zalasku nije mu mogla pružiti bolid za velike rezultate. Samo jedan osvojen bod bio je slaba utjeha za vozača koji nije imao puno vremena za dokazivanje. Njegova zlatna sezona stigla je godinu kasnije. U Švedskoj na stazi u Anderstopu osvojio je prvo startno mjesto, ali je na pola utrke odustao zbog kvara bolida.
Neočekivani ujedno i jedini pole position u karijeri po nekim zlobnim komentarima bio je rezultata mahanja nekog od njegovih mehaničara pored foto ćelije, no, ubrzo je stigla fenomenalna utrka u Austriji. Na stazi gdje je godinu prije osvojio svoj prvi bod u Formuli 1 Brambilla je ponovno bio vrlo motiviran.
Treninge je obilježila pogibija Amerikanca Marka Donohuea, a utrku obilna kiša. Veličanstvena pobjeda pretvorila ga je u nacionalnog heroja, premda je zbog ranijeg prekida osvojio samo pola podova. Zanimljivo, nakon što je ugledao ciljnu zastavu i shvatio da je pobjednik, od uzbuđenja je izgubio kontrolu nad bolidom i završio u ogradi.
Mehaničar iz Monze koji je u poznim godinama došao u Formulu 1 oživio je snove Talijana, ali nažalost nisu se ostvarili. Premda je još u nekoliko navrata osvajao bodove Brambilla se više nije pojavljivao na pobjedničkom postolju. Od pomoći nije bio ni prelazak u momčad Surtees za koji je nastupao dvije sezone.
Bezbrojni kvarovi, i serija izlijetanja potpuno su ga vratili unatrag. Reagirao je žestoko i nije bilo lako s njim raditi. Zbog svog mehaničarskog iskustva razumio je što se dešava bolidom, ali prečesto nije imao strpljenja i jednostavno bi tražio previše nakon čega se sve raspadalo. Prečesto je tražio prolaz gdje ga jednostavno nije bilo i nakon brojnih kontakata na stazi svi su vrlo brzo usvojili njegov nadimak.
Posljednji put u Austriji 1978. bio je šesti, a nakon toga uslijedio je dramatični start na stazi Monza. U višestrukom sudaru na startu u kojem je smrtno stradao Ronnie Peterson, teško se ozlijedio i Brambilla. U glavu ga je pogodio jedan od otkinutih kotača. Oporavak je bio relativno brz i postaje vozač tima Alfa Romeo za koji je već nastupao u utrkama sportskih automobila gdje je talijanskoj momčadi donio naslov konstruktorskog prvaka 1977., bolidom Alfa Romeo T33SC/12.
Sporadično se nakon nesreće na stazi Monza i uspješnog oporavka vraćao na stazu u utrke Formule 1. Za Alfa Romeo je odradio nekoliko utrka u sezonama koje su slijedile, ali nakon 74 utrke s 42 godine odlučio se povući. Vratio se u svoju radionicu u Monzi i popravljao motore. Ponekad bi se pojavio i na nekoj utrci, ali uglavnom u publici, a rijetko u trkaćem kombinezonu.
Strast za dva kotača ponukala ga je da nekoliko sezona kao službeni vozač motora prati Giro d’Italia. Umro je od srčanog udara 26. svibnja 2001., mjesec dana nakon što je poginuo Michele Alboreto. Italija je u kratkom vremenu ostala bez dvije vozačke ikone. Za razliku od Alboreta, Brambilla je umro izvan svijeta koji ga je učinio poznatim za generacije poklonika automobilizma.
Sunčanog popodneva, koseći travu kao većina običnih ljudi, klonuo je i ostao ležati, dok je motor kosilice i dalje radio…
