Nürburgring, kultni Nordschleife, sa 154 zavoja (do 1982. bilo ih je čak 160) već je devet desetljeća najbolji, najmagičniji i najprivlačniji komad asfalta na svijetu…

Na prvi pogled, reklo bi se da nema mnogo jednostavnijih stvari od stvaranja staze na kojoj će se utrkivati automobili. Uzme se nekoliko kilometara ceste, pravci i zavoji spoje tako da čine kakav-takav krug, i pusti automobile da se utrkuju po tome.

Problem je što se tako stvara staza, ali da bi ista bila i dobra, potrebno je u priču umetnuti još nekoliko faktora. Kao prvo, staza mora imati neke kombinacije ravnina i zavoja koje omogućuju pretjecanje, pa zahtjevne dijelove koji daju priliku pokazivanja razlike vozačkog umijeća…

I, naposljetku, kao u onom vicu o nastanku engleskog travnjaka, na sve to valja još dodati i tradiciju, legendu, duhove prošlosti… A na kraju, kada govorimo o velikim stazama, nevjerojatno je, ali istinito, bar će vam sedam od deset zaljubljenika u automobilske utrke unisono reći kako je najbolja trkaća staza na svijetu Nürburgring.

Ne ovaj na kojem se danas voze utrke Formule 1, nego onaj dobri stari i još uvijek postojeći Nordschleife. Prva je utrka održana 18. lipnja 1927.

Jedna i jedina, najbolja trkaća staza na svijetu ostavlja otvorenim samo jedno pitanje: zašto već 92 godine od otvaranja ama baš nitko na svijetu nije uspio napraviti niti približno jednako dobru trkaću stazu? Što su to djelatnici Eichler Architekturbüroa iz Ravensburga tada znali, a nitko od današnjih graditelja staza ne zna?

Zar nije nevjerojatno da uz tako veliki razvoj tehnologije, ali i sporta uopće, ni danas nitko ne može i ne zna bolje? Retorička su to pitanja, svi znamo da postoji mnogo faktora, od sigurnosnih do zemljopisnih, zašto je staza u brdima Eifel sa svoja 154 zavoja (do 1982. bilo ih je čak 160) i dalje najbolji, najmagičniji i najprivlačniji komad asfalta na svijetu.