Lancia je, prije nego je 1969. preuzeo Fiat, bila automobilski izbor talijanske aristokracije iz filmova Viscontija i De Sice
Lancia Aurelia B20 GT i prototipovi D20 i D24 donijeli su velike uspjehe na utrkama izdržljivosti, a revolucionarni bolid D50 pokazao se vrlo brzim u Formuli 1, no sredinom 1955. poginuo je Alberto Ascari, prvi vozač tvrtke, oko kojeg se uvelike vrtio trkaći program…
Jedan od primjera na kojima možemo najbolje vidjeti koliko je drukčija i današnjem vremenu neprispodobiva poslovna filozofija kakvu je desetljećima gradila Lancia njihovo je povlačenje iz svijeta utrka, na današnji dan prije 65 godine.
Premda je Vincenzo Lancia bio jedan od najvećih i najuspješnijih vozača u ranim danima automobilizma, svoju je tvrtku uvijek nastojao držati čim dalje od utrka i bilo kakvih troškova vezanih za njih.
Njegov sin Gianni nije dijelio očev stav i, po preuzimanju tvrtke, samo u nekoliko godina proćerdao je sve na bogatom i nepotrebnom trkaćem programu. Upravo će zbog toga porodica izgubiti vlasništvo nad tvrtkom.
Usto su nadošli veliki novčani problemi za tvornicu i financijski se onemoćala Lancia povlači iz utrka, premda, nakon što je Mercedes-Benz objavio povlačenje, postalo jasno da bi sljedeće sezone bili glavni favoriti za titulu u Formuli 1.
Koju će njihovi automobili i osvojiti, ali za Ferrari – naime, šef kompletne trkaće ekipe, uključujući i ljudstvo i bolide, džentlmenski je postao – Enzo Ferrari.
Il Commendatore je ubrao slavu i plod višegodišnjeg razvoja s kojim nije imao mnogo veze (nećemo reći da je nije imao mnogo, jer je Ferrari ipak inapravio neke modifikacije na modelu). Čak je i legendarni konstruktor Vittorio Jano tom prigodom prešao u Ferrari.
