Nakon što je nekoliko godina planirao izgradnju moderne trkaće staze u jednom od velikih centara rane američke automobilske industrije, Carl G. Fisher se napokon našao u prilici ostvariti te snove.
Potkraj 1908. nagovorio je još trojicu imućnih lokalnih partnera da investiraju u projekt. Njihova su imena bila Jim Allison, Frank Wheeler i Arthur Newby. Zajedno su osnovali Indianapolis Motor Speedway Corporation i kupili ravno zemljište svega osam kilometara udaljeno od središta Indianapolisa, farmu Pressley, za 72.000 dolara.
Tako je utemeljena baza onoga što će postati vjerojatno najpoznatije svjetsko poprište automobilističkih utrka. Neki izvori datiraju osnivanje same korporacije u ožujak, no najznačajniji se čin, kupnja zemljišta, nedvojbeno obavljena ranije.
Gradnja staze je počela u ožujku, a u svibnju je, dva mjeseca prije dovršetka ovalne staze, održano prvo spektakularno natjecanje, utrka balona. Automobili su na stazu prvi puta izašli 19. kolovoza 1909., pet dana nakon prve motociklističke utrke na njoj.
Originalna kamena podloga pokazala se preopasnom, zabilježeno je čak pet smrtnih slučajeva, utrke su doživjele fijasko i činilo se da je projekt nastao po uzoru na britansku ovalnu stazu Brooklands osuđen na propast.
Fisher će u trenutku lucidnosti odlučiti popločati stazu ciglama, što će joj donijeti popularni nadimak ‘Brickyard’, ali isprva ne i stvaran uspjeh. Do njega će doći tek nakon kreiranja najduže i nagradama najbogatije utrke u Americi, Indy 500, 1911. godine.
Kreirana je dobitna formula, koja se uz manje izmjene primjenjuje i danas.
