Najpoznatija i najspektakularnija utrka za Velika nagradu, VN Monaca se svakog proljeća (osim iznimno, zbog rata, pandemije…) održava u maloj, bogatoj kneževini Monaco na Azurnoj obali
Jedinstven je to spoj glamura i trkaćih uzbuđenja, sumanuta jurnjava gradskim ulicama, s kotačima na nekoliko centimetara od ograda, na stazi koja ne oprašta ni najmanju pogrešku Često se govori kako je ova, najsporija utrka u kalendaru Formule 1, po prirodi stvari procesija jer je na uskoj stazi bez zona izlijetanja vrlo teško pretjecati.
Uistinu, zalomi se i poneka takva utrka za Veliku nagradu, no nekako se ipak barem podjednako često, pogotovo ako padne kiša, stvori ona jedinstvena čarolija i učini utrku gradskim ulicama napetom i neizvjesnom. Povijest je prepuna takvih utrka u Kneževini.
Prva je vožena 14. travnja 1929. Utrku je osmislio tvorničar cigareta Anthony Noghès, koji je osnovao i automobilski klub Monaco. Podršku kneza Louisa II nije bilo teško dobiti, a značajnu ulogu u organizaciji imao je i najpoznatiji monegaški vozač utrka Louis Chiron.
Na startu se pojavilo 16 bolida, a nakon skoro četiri sata vožnje i stotinu iscrpljujućih krugova pobjedu je odnio Britanac William Grover-Williams u bolidu Bugatti T35B. U skladu s glamurom i mistikom utrke, Grover-Williams će kasnije biti unovačen u britanske specijalne jedinice i postati jedan od značajnijih sudionika francuskog Pokreta otpora.
Uhvaćen je i pogubljen u koncentracijskom logoru Sachsenhausen početkom 1945., no postoje i teorije po kojima je nakon rata nastavio špijunirati i pod lažnim imenom poživio još desetljećima.
