• Kako smo dosad mogli tolerirati, i još uvijek toleriramo (!), da brzi gliseri uzduž naše obale masovno vuku zrakom napuhane kolutove?! Jedna je stvar kad gliser vuče ‘bananu’, jer ona je po formi plovilo, a kolut je plutača, koja se u hidrodinamičkim uvjetima ponaša potpuno nekontrolirano i nepredvidivo!
• Stoga je objašnjavanje pogrešaka i neodgovornosti u manevriranju – promašeno. Ako se brzim gliserom vuče napuhani kolut, s osobom na njemu, ne postoji pravilan postupak manevriranja i svaki može završiti nesrećom!
• Treba odmah strogo zabraniti vuču plutača svih vrsta (kolutova, madraca…), brzinom većom od 5 čvorova, a takav prekršaj sankcionirati oduzimanjem dozvole za upravljanje plovilom i kaznom od 7500 do 30.000 kuna.
Strašna nesreća, u kojoj je nizozemski 14-godišnjak smrtno stradao, u kornatskom Žutskom kanalu, nakon sudara s gliserom, koji ga je vukao na zrakom napuhanom kolutu – plutači (!), opravdano je dobila veliku medijsku pozornost. Zbog magnitude tragedije, stradavanje mlade osobe te utjecaja na turizam policija je brzo objavila ‘detaljnu’ analizu.
No ona je površna, stoga i nestručna, jer činjenica da je brzim i snažnim plovilom neodgovorno i nestručno upravljao 20-godišnjak bez odgovarajuće dozvole za upravljanje tek je sekundarni problem.
Primarni je problem što je brzo plovilo (gliser) vuklo zrakom napuhanu torusnu (kolutnu) plutaču, protiv temeljnog pravila plovila, i što se takva krajnje opasna, pogibeljna radnja na našoj obali ljeti radi masovno i svakodnevno!
Trebalo bi je odmah i strogo zabraniti, neovisno ima li osoba odgovarajuće dozvole. Dosad je bilo dosta ozljeda zbog toga, većina nezabilježenih, a tragedija je bila samo pitanje vremena. No, da tehnički objasnimo.
Bit će lakše ako povučemo paralelu sa zračnom plovidbom. Kao što u tekućini postoje plovila i plutače, tako u zraku postoje aerodini (zrakoplovi, motorni i bezmotorni) i aerostati (baloni i zračni brodovi – dirižabli).
Zrakoplov, motorni, smije vuči samo drugi zrakoplov (bezmotorni – jedrilicu), a nikako zračni balon (pandan plutače), niti dirižabl! To bi završilo tragično i za vučnu (aerodinamičku) letjelicu i vučenu (aerostatsku) letjelicu. Da pitate nekoga u zrakoplovstvu za takvu mogućnost, uhvatio bi se za glavu!
Postojala je samo jedna, teška, iznimka – sustav STARS (surface-to-air-recovery-system), koji je 1950. osmislila CIA, za ekstremne situacije zračnog izvlačenja agenata iz neprijateljskog okruženja. Tehnički, slična je kao kad gliser vuče osobu na plutači, po obrascu kornatske tragedije!
Agent bi, na dogovorenom mjestu, u zrak podigao poliamidni (najlonski) balon, na elastičnom poliamidnom užetu dužine 150 metara, na kojeg bi se zakačio pojasima uz tijelo. Crveni je marker bio postavljen na 130. metru užeta. Spasilački bi zrakoplov, leteći najmanjom mogućom brzinom, kukom zakačio uže u području markera i s tla u zrak naglo, brutalno povukao osobu, potom je u letu vitlom privlačio zrakoplovu i uvukao.
Bio je to iznimno opasan manevar, kalkuliralo se s 20 posto pogibeljnosti (jedan od pet), što je bilo prihvatljivo u operacijama kad je izvjesnost preživljavanja, bez te operacije, bila (znatno) manja. U praksi, ispalo je još pogibeljnije. Od desetak operacija tri su završile tragično te su obustavljene.
Naizgled to je slično (ali nije!) kao kad gliser vuče osobu s padobranom, što je granična, prilično opasna zabava, koja, ako se ne poštuju striktna tehnička pravila, lako može krenuti po zlu, s ozljedama i tragično. Ali, tu se kombiniraju ‘prijevozna sredstva’, koja u dva medija, tekućini i zraku, oba funkcioniraju po dinamičkim principima, ne različitim, kao kad gliser vuče plutaču.
Pobogu, kako smo mogli dosad tolerirati, i još uvijek toleriramo (!), da brzi gliseri uzduž naše obale masovno vuku zrakom napuhane kolutove?! Jedna je stvar kad gliser vuče ‘bananu’, jer ona je po formi i izvedbi plovilo, a zrakom napuhani kolut je plutača, koja se u hidrodinamičkim uvjetima ponaša potpuno nekontrolirano i nepredvidivo!
Stoga je objašnjavanje pogrešaka i neodgovornosti u manevriranju – promašeno. Ako se brzim gliserom vuče napuhani kolut, s osobom na njemu, ne postoji pravilan postupak manevriranja i svaki može završiti nesrećom!
U medijskim su se analizama pojavile i ocjene kako je problem bio u premaloj dužini užeta (15,4 metra). Netočno! Svaka je dužina, u ovakvom slučaju, opasna. Mala je opasna, a velika može biti još opasnija, ne samo zbog rizika zaplitanja užeta.
Najveći je rizik kod velike dužine užeta, da plutača s osobom na njoj, nekontroliranom i nepredvidivom putanjom dođe u položaj da je vučnom brodu bliže od dužine užeta. Gliser tada kratkotrajno biva rasterećen vučne sile te dodatno pojuri, a plutača se kratkotrajno zaustavlja. Trenutak kasnije dolazi do zatezanja elastičnog užeta i katapultiranja plutače, s osobom na njoj, prema gliseru.
Užas, kakav se izvjesno i dogodio 14-godišnjaku. Bilo bi bolje da je uže bilo kraće, a manja dužina usto smanjuje rizik sudaranja s gliserom!
Plutača, za razliku od plovila, nema sposobnost zadržavanja putanje (kursa), jer nema bočnog samostabilizirajućeg efekta te se u dinamičkim uvjetima ponaša nepredvidivo, što je zorno pokazana kornatska tragedija.
Dakle, treba odmah strogo zabraniti vuču plutača svih vrsta (kolutova, madraca…), brzinom većom od 5 čvorova, a takav prekršaj sankcionirati s oduzimanjem dozvole za upravljanje plovilom i kaznom od 7500 do 30.000 kuna
Istodobno treba preciznije i oštrije definirati i nadzirati vuču gliserom svih vrsta plovila, od skija do ‘banana’, prvenstveno u poštivanju potrebne udaljenosti od obale.
Slika je ilustracija
