Juan Manuel Fangio (1911. – 1995.), El Maestro, uz Michaela Schumachera, Ayrtona Sennu, Lewisa Hamiltona, Tazija Nuvolarija i Rudolfa Caracciolu u sekstetu najvećih vozača svih vremena, dugo smatran najvećim, peterostruki svjetski prvak Formule 1, 6. srpnja 1958. odvozio je posljednju utrku za Veliku nagradu…
Foto: Ferrari
Od početka prvenstva 1958. bilo jasno da Juan Manuel Fangio nema namjeru braniti naslov svjetskog prvaka u Formuli 1, kojeg je osvojio 1951., 1954., 1955., 1956. i 1957.
Nije se formalno povukao no bavio se drugim stvarima, uključujući i pokušaj kvalificiranja za Indy 500. Ipak, u jednom trenutku odlučio je pomoći prijateljima iz tima Maserati. Ta se tvrtka nalazila u velikim financijskim poteškoćama, ponajprije zbog nemogućnosti naplate velikog ugovora s Argentinom o isporuci nekih tvorničkih strojeva i alata.
Upravo je Fangio spojio vladu Juana Perona s Maseratijem, no kada je Peron svrgnut, nasljednici su odbili ispoštovati ugovorne obaveze, pa se Fangio osjećao obaveznim barem donekle pomoći tvrtki u kojoj je ostvario neke od svojih najvećih uspjeha, ali i u kojoj je stekao dobre prijatelje.
Odvezao još jednu prvenstvenu utrku, VN Francuske u Reimsu, istu onu u kojoj je poginuo Luigi Musso. U više ne toliko konkurentnom modelu Maserati 250F, već lagano zastarjelom, ali i bez daljnjeg razvoja uslijed radikalnog pomanjkanja sredstava, vozio se na četvrtom mjestu, mijenjajući brzine po zvuku nakon što mu je otpala papučica spojke.
I u tom je trenutku odlučio da je to njegova posljednja utrka. Zanimljivo, završnicu utrke obilježila je sportska gesta, kakve danas, u doba beskompromisne i bespoštedne borbe za pobjede svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima, jedva da još možemo i razumjeti.
Pobjednik utrke, kasnije i prvak te sezone, Mike Hawthorn, bio je stari Fangiov rival, jedan od rijetkih vozača koji su ga katkad uspijevali pobijediti, a da to nije bilo zbog nekog kvara ili inferiornog bolida.
U posljednjoj Fangiovoj utrci plavokosi ga je Englez sustigao za čitav krug pred kraj utrke – i potom nastavio voziti iza njega do cilja, ne želeći ga poniziti obilaženjem! Hawthorn, koji će poginuti u cestovnoj nesreći početkom sljedeće godine, lakonski je objasnio kako nije znao da je to Fangiov posljednji nastup…
Ali, dobro je znao da El Maestro ima nekih mehaničkih problema, jer ga samim vozačkim umijećem nikada ne bi uspio dostići za krug, te mu se zato nije činilo primjerenim to učiniti.
Juan Manuel Fangio je titule osvajao bolidima Alfa Romeo, Mercedes-Benz, Ferrari i Maserati, izuzetan svakim koji bi mu došao u ruke. Fangio možda jest najveći svih vremena, možda ne, ali sigurno nije ‘fanđo’, kako mnogi krivo izgovaraju, nego ‘fanhio’.
