NA DANAŠNJI DAN

29. prosinca 1908. Otto Zachow i William Besserdich patentirali sustav kočenja na četiri kotača, prototip svih suvremenih sustava kočenja

Prvi su automobili imali kočenje samo preko stražnjih kotača, Henry Ford čak je smatrao da je kočenje preko četiri kotača nepotrebno i opasno, a prvi su takvi automobili na tržište stigli 1920.

Francuz Nicolas-Joseph Cugnot smatra se izumiteljem automobila, 1769. je razvio vozilo na parni pogon – prethodnika Benz Patent-Motorwagen koji je 1886. konstruirao Carl Benz. Francuzu je pripala i dvojbena čast da je imao prvu prometnu nesreću prije otprilike 250 godina. Cugnot se svojim parnim vozilom zabio u zid barake brzinom od 4 km/h, zbog neopreznosti i činjenice da njegovo vozilo nije imalo kočnice.

Automobilsko je inženjerstvo počelo dobivati zamah krajem 19. stoljeća, ali o kočnicama se u početku malo vodilo računa. Za to je postojao dobar razlog – bilo je malo potrebe za njima. Mehanički gubici uslijed trenja u pogonskom sklopu prvih automobila bilo je toliko veliko da su se vozila u tadašnjim uvjetima mogla dovoljno usporiti bez kočnica, smanjivanjem snage motora (puštanjem gasa). Korišteni su jednostavni polužni ili remenski tarni kočni sustavi za stražnje kotače, po sličnom principu kao u kočijama.

Samo četiri godine nakon što je Carl Benz konstruirao prvi automobil, britanski inženjer Frederick W. Lanchester izumio je disk kočnice, za koje je patent dobio 1902. Međutim, trebat će još nekoliko desetljeća da disk kočnica postane etablirana značajka, a u upotrebu široko su uvedene bubanj kočnice, koje je 1902. konstruirao Louis Renault. Kočenje je i dalje bilo samo preko stražnjih kotača.

Američki konstruktori Otto Zachow i William Besserdich iz Clintonvillea (Wisconsin) 29. prosinca 1908. patentirali su sustav kočenja na četiri kotača, prototip svih sustava kočenja. Bilo je to nepuna pri mjeseca nakon što se visokoserijski počeo proizvoditi Ford Model T. Taj legendarni automobil, kao svi automobili toga doba, kočio je samo preko stražnjih kotača, mehaničkim sustavom sa sajlama, a sustav je nosio oznaku 2WB (two-wheel braking system). Za tadašnje automobile, najveće brzine do oko 70 km/h to se smatralo dovoljnim.

Veliki pobornik te koncepcije bio je Henry Ford, koji je smatrao da je sustav kočenja preko četiri kotača nepotreban te da bi ta koncepcija, koja bi poskupjela proizvodnju i povećala masu vozila bila čak štetna i opasna. Ispravno je zaključivao da blokiranjem prednjih kotača automobil postaje neupravljiv (inercijom produžava ravno), ali je manipulirao tom činjenicom, jer se kočenjem i prednjih kotača intenzitet kočenja znatno povećava, čak utrostručuje (zbog preraspodjele opterećenja na prednje kotače, djelovanjem inercijske sile).

Problem blokiranja kotača pri kočenju i kompromitiranja upravljivosti automobila riješen je tek krajem 1970-ih, uvođenjem ABS-sustava, no potreba za učinkovitijim kočenjem, povećanjem snage automobila i mase automobila, aktivirao je potrebu za kočenjem svim kotačima, odnosno sustavom 4WB (four-wheel braking system). Prvi trkaći automobili s kočenjem preko svih kotača pojavili su se 1912. No, uskoro je počeo I. svjetski rat, pa je taj korisni sustav bio na čekanju do 1920., kad su na tržište su lansirani prvi automobili s mehaničkom kočnicom na četiri kotača.

U tim su vozilima vozači  i dalje morali sami generirati punu silu kočenja. Prvi automobil koji je koristio podtlačni (vakuumski) sustav za potporu kočnica, mehaničkih samo na stražnjim, bio je britanski Leyland Eight iz 2020., a već 2021. pojavio se prvi automobil s hidrauličkim kočnicama, Duesenberg Model A. No Ford Model T, s kočenjem samo stražnjim kotačima, u Detroitu se proizvodio do kraja 1927., a u Irskoj do kraja 1928. Od sredine 1930-ih svi su automobili na tržištu imali kočenje preko četiri kotača, pa za korištenje kratice 4WB, odnosno AWB (all-wheel brakes) prestala je potreba.

Prvi automobil s hidrauličkim kočnicama potpomognutim podtlačnim (vakuumskim) sustavom bio je maloserijski američki Tincher iz 1938., a tek 1950., prvenstveno na američkom tržištu, počelo je korištenje hidrauličkih servo kočnica, najprije u bubanj izvedbi.
Prvi automobil u Europi opremljen disk kočnicama bio je Tucker 48 iz 1948., a slijedio ga je Citroën DS 1955. Prvi automobil s mehaničkim ABS sustavom bio je britanski Jensen FF, a prvi elektronički kontrolirani ABS ugrađen je 1978. u Mercedes-Benz 450 SE

Autor

Preporučeni sadržaj