Abarth: čarobnjaci koji su od Fiće napravili jedan od najuspješnijih trkaćih automobila, posebice za brdske utrke
Znamenita talijanska tvrtka osnovana je u Bologni 31. ožujka 1949., a dvije godine potom preseljena je u Torino. Proslavili su se razvojem sportskih dodataka, onoga što danas nazivamo tuning, a pogotovo ispušnim sustavima.
No vrlo su brzo počeli raditi i vlastite automobile, na mehaničkoj osnovi raznih proizvođača. Uspjehe su nizali na utrkama i stazama za brzinske rekorde, a najviše ih vežemo za Fiat, premda vrijedi spomenuti barem još modele na bazi Simce i Porschea.
Najuspješniji su Abarthovi modeli bili na bazi malih modela Fiata, 500, 600 i 850. Najpodesnijim se za prerade pokazao Fićo, od modela 750 Abarth iz 1956. koji je razvijao 41,5 KS i išao 135 km/h, pa sve do monstruoznog 1000 TCR iz 1971., nabildanog na 112 KS i sposobnog za 215 km/h.
S podignutim poklopcem motora (ne zbog hlađenja nego zbog aerodinamike!) u Abarthima su pobjeđivali i naši najbolji vozači poput Vece Holjevca i Đanija Šverka, a nebrojeni su fićeki bili ‘abartizirani’ u kućnoj radinosti. Carlo Abarth (1908. – 1979.) je 1971. tvrtku prodao Fiatu, no ime nije ugaslo.
Fiat 131 Abarth okitio se svjetskom titulom u reliju, a s cesta pamtimo Autobianchi A112 i Fiat Ritmo u Abarth izvedenica. Ime je u novom tisućljeću oživljeno i danas ga ponovo nose najsportskiji Fiati.
