U kultnoj utrci Le Mans Phil Hill je pobijedio 1958., 1961. i 1962. te je jedan od najboljih vozača ikada, u Formuli 1 dao je dovoljno za naslov 1961. u timu Ferrari, a u drugim tipovima utrka (i životu) neusporedivo više
U antologijskoj epizodi Seinfielda, Tri tenora su opisana riječima ‘Domingo, Pavarotti i onaj treći.’ Okrutno, ali ne posve netočno. Slična je sudbina pratila i Phila Hilla, rođenog 20. travnja 1927. (Miami, Florida), svjetskog prvaka Formule 1 1961. – gotovo svatko u krugu ljubitelja ovog sporta danas zna tko su bili Graham Hill i Damon Hill, ali Phil je za većinu tek ‘onaj treći’ vozač tog prezimena koji se uspio okititi naslovom.
Oni koji znaju više nerijetko će pridometnuti kako je Phil do titule došao nakon što je njegov momčadski kolega von Trips, u timu Ferrari, poginuo na stazi Monza, vodeći u prvenstvu. Istina je, dakako, posve drukčija: mnogo je elemenata za tvrdnju kako je upravo Phil bio najtalentiraniji i najuspješniji vozač od trojice Hillova, a i kako bi osvojio naslov sve i da neoprezni Jim Clark nije lansirao njemačkog grofa među talijansku publiku.
Formula 1, ma koliko danas promatrali svijet auto utrka kao nešto što orbitira samo oko nje, u ono je vrijeme bila tek dio šire slike – a Phil Hill, trostruki pobjednik Le Mansa i jedan od najboljih vozača utrka sportskih automobila ikada, u F1 je dao dovoljno za naslov, a u drugim tipovima utrka (i života) neusporedivo više.
Desetljeća njegove jedinstvene povezanosti sa svijetom automobila, od mehaničarskog rada, utrkivanja (pored Ferrarija valja posebno istaći i njegovu involviranost u projekt Chaparral, vožnje za možda i najinovativniju trkaću ekipu svih vremena), fotografiranja utrka…
…pa sve do restauriranja oldtimera, televizijskog komentiranja utrka, rada na organizaciji utrka i nebrojenih članaka o novim, ali i velikim i značajnim povijesnim automobilima za američki magazin Road & Track, trebala su ga i u očima običnih fanova učiniti jednim od istinskih velikana našeg interesnog područja. No nekako, eto, nisu.
Možda i zato što je više volio svoju kolekciju mehaničkih klavira, slušanje klasične glazbe u osami roditeljske kuće u Santa Monici (u kojoj je živio do samog kraja) i proučavanje povijesti antikviteta od samopromocije, iako je rado posjećivao automobilistička okupljanja, pa i provezao kakav stari bolid.
Jedan od rijetkih pravih univerzalnih ljudi, intelektualaca u svijetu automobilističkih utrka napustio nas je 28. kolovoza 2008., a na nama je da nastavimo voljeti ovo područje jednakim žarom kakav je cijeloga života pokazivao i Phil Hill, ‘onaj treći’, veliki mali prvak.
