DOBRO JE ZNATI

Koji je prvi automobil sa servouređajem volana? Američki Chrysler Imperial iz 1951.

Foto: Chrysler

Chrysler Imperial ’51: američka “krstarica” dugačka 5,4 metra, s motorom Hemi 5.4 V8 snage 183 KS pri 4000/min, poluautomatskim 4-stupanjskim mjenjačem, disk kočnicama, servovolanom…

Chrysler Imperial ’51 šesta je generacija luksuzne limuzine koncerna Chrysler. Prvi je predstavljen 1926., kad je Walter P. Chrysler odlučio uvrsti luksuzni model, kojem će konkurirati već etabliranim premium brendovima Cadillac, Lincoln, Packard, Pierce-Arrow i Cord.

Prvi poslijeratni Chrysler Imperial na tržište je došao 1949., s rednim 8-cilindarskim motorom 5.3 uvedenim 1931. u model druge generacije (Imperial 8). Model za 1951. bitno je  unaprijeđen. Limuzina dugačka 5398 mm i široka 1925 mm opremljena je slavnim Hemi 5.4 V8 sa 183 KS pri 4000/min, OHV, a snaga se na stražnje kotače prenosila 4-stupanjskim poluautomatskim mjenjačem Prest-o-Matic.

Performanse su bile po tadašnjim američkim standardima – Chrysler Imperial je do 60 mph (96,5 km/h) ubrzavao za 13 sekundi (do 100 km/h 13,7 s) i postizao 100 mph (161 km/h). Prosječno je trošio 18 do 20 litara na 100 km, za tadašnje američke standarde – prihvatljivo.

Glavne su novosti bile disk-kočnice na svim kotačima, s mehaničkim (ne pneumatskim – podtlačnim) servoojačivačem, po čemu je Chrysler Imperial bio među prvima. No, glavna je novost bio hidraulički servouređaj volana, po čemu se uvrstio u listu najinovativnijih automobila u povijesti.

Unutrašnjost u američkom stilu početka 1950-ih, lepezasti brzinomjer graviran do 100 mph (161 km/h), prednja klupa (kauč) za tri osobe, ručica mjenjača uz volan za poluautomatsku izmjenu četiri stupnja, bez papučice spojke, a okretanju velikog volana pomagao je servovolan, pa je Chrysler Imperial bio posebice omiljen među ženama

Ugrađen je hidraulički servouređaj HydraGlyde, kakav se, u osnovi, zadržao do početka 2000-ih, kad su se počeli uvoditi elektro-mehanički i elektrohidraulički sustavi pomoći upravljanju. Koncept hidrauličke potpore upravljačkom mehanizmu 1902. je razradio Englez Frederick William Lanchester, koji je iste godine osmislio i koncept disk kočnica.

Na europskom se tržištu servouređaj upravljača masovnije počeo koristiti 1980-ih. Uskoro postaje  dio serijske opreme. Osnovni mu je zadatak smanjenje okretnog momenta, odnosno obodne sile na upravljaču, posebice pri manevriranju i manjim brzinama. Tako se prilikom parkiranja obodna sila na upravljaču smanjuje sa 100 do 150 N na 20 do 30 N.

 

Klasičan servouređaj izveden je kao hidraulički mehanizam, odnosno hidrostatski motor. Sastoji se od hidrauličke pumpe s povratnim ventilom te hidrauličkog upravljačkog mehanizma. Glavni dijelovi: zupčasta letva, tijelo letve, hidraulička komora te zupčanik volana s glavom za distribuciju. Potreban protok fluida ostvaruje se hidrauličkom pumpom s povratnim ventilom, koju remenom pokreće radilica motora. Foto: Mechanical Booster, Buzzle.com

Osnovni sklop svakog servouređaja je visokotlačna uljna pumpa koja omogućava (neizravno, a ne izravno!) povećanje tlaka na 50 do 100 bara, a pokreće se snagom motora, preko remenskog prijenosa. Uljni cjevovod je preko razvodnog mehanizma povezan s dvije tlačne komore, koje djeluju kao dvosmjerni hidraulički cilindar, a nalaze se na istoj motki sa zupčastom letvom.

Ovisno o smjeru okretanja upravljača, mijenja se smjer protoka ulja i djelovanje hidrauličkog tlaka. Hidraulička pumpa je tako konstruirana, da i kod manevriranja pri stajanju, kad su otpori najveći, a motor radi pri okretajima praznog hoda, stvara dovoljnu potporu za okretanje upravljača. Hidraulični servouređaj upravljača, pored velikih prednosti ima i dvije mane.

Aktivira se hidrauličkom pumpom koju okreće motor. Tako se angažira (“gubi”) 1 do 2 kW snage, što je za male motore pretežak “uteg”. Hidraulička pumpa se okreće i troši energiju stalno – i kad treba i kad ne treba. Posebice brzo okreće se pri velikim brzinama vožnje, kad je servouređaj beskoristan. Dodatni mehanički otpori povećavaju potrošnju goriva za dva do tri decilitra na 100 km. Zbog toga su se krajem 1990-ih počeli uvoditi električni sustavi EPS (Electric Power Steering).

Koji je automobil prvi ugradio daljinsko centralno? Renault Fuego iz 1982.!

Koji je prvi automobil s klima uređajem? Packard 180 Touring Sedan iz 1939.! 

Koji je prvi automobil s dizelskim motorom? Mercedes-Benz 260 D iz 1936.!

Koji je prvi automobil sa serijskim zračnim jastukom? Američki Oldsmobile Toronado iz 1973.!

Koji je prvi automobil s disk kočnicama? Američki Tucker 48 iz 1947.

Koji je prvi automobil ugradio sigurnosni pojas? Volvo PV 544 iz 1959.

Koji je automobil prvi imao zupčasti remen? Njemački Glas S 1004 Coupe iz 1962.

Koji je prvi automobil sa sustavom Start-Stop? Volkswagen Passat Formel E iz 1981.

Koji je automobil prvi imao elektropokretač? Cadillac Model Thirty iz 1912.

Koji je automobil prvi imao volan? Panhard et Levassor 4hp iz 1894.

Koji je prvi automobil s automatskim mjenjačem? Oldsmobile Custom 8 Cruiser iz 1939.

Autor

Provjeri cijenu police auto osiguranja na današnji dan!

Preporučeni sadržaj