Motociklistička momčad Scuderia Ferrari je od 1932. do 1934. nastupila na 91 utrci, pehar podigla 43 puta te osvojila 12 drugih i pet trećih mjesta…
Na slici: Trkaći tim Scuderia Ferrari 1932.: tri motocikla ‘TT replika’ Rudge, dva s poklopcima stražnjih kotača u obliku diska, što je tada bila trkaća značajka. Enzo Ferrari stoji treći s desna, s kapom
Dok je Ducati još uvijek proizvodio vakuumske cijevi, kondenzatore i ostale komponente za radio tranzistore, Enzo Ferrari se utrkivao motociklima. Imao je motociklističku momčad od 1932. do 1934., a bedž Propeti konjić šepurio se ponosno na blatobranima motora. Enzo Ferrari je 1929. osnovao tim Scuderia Ferrari, no u tim prvim godinama upamćen je po vođenju trkaće momčadi Alfa Romeo za koju je nekad i sam vozio.
Osim zbog ljubavi prema motorima, Enzo je 1932. osnovao motociklističku momčad kao izvrsnu platformu za izobrazbu vozača. Achille Varzi i Tazio Nuvolari bili su najuspješniji vozači tima Scuderia Ferrari, no prije nego što su sjeli u automobile, obojica su bili motociklistički prvaci. Enzo je njihov put želio kopirati i na buduće vozače.
Motociklistički tim Scuderia Ferrari vozio se na britanskim motociklima Rudge i Norton, vrhunskim u to vrijeme. Kvalitetnih talijanskih motora nije bilo mnogo, a oni koji su bili dobri, Moto Guzzi, Bianchi i Gilera, nisu prodavali svoje motocikle. Alfa Romeo je već surađivao s Rudgeom pa je suradnja bila logična.
Šef momèadi je bio Renzo Saracco, Enzov nećak, a glavni je mehanièar Arturo Pennacchio. Tim Scuderia Ferrari je pobijedio u 43 utrke, no nakon lošije treće sezone momčad je zbog nedostatka novca raspuštena. Engleski motocikli u garaži momčadi koju je vodio Enzo Ferrari izazvali su velike kritike talijanskih medija, ali i navijača.
Enzo Ferrari u mladosti je bio motociklistički entuzijast. Posjedovao je dva motora, belgijski četverocilindarski FN i američki četverocilindarski Henderson. Giordano Aldrighetti bio je najuspješniji vozač motociklističke momčadi Scuderia Ferrari.
U tri sezone pobijedio je 16 puta, a 1933. bila mu je najuspješnija. Te godine osvojio je i talijansko prvenstvo u klasi 500 cc. Na VN Švicarske 1938. vozio je za momčad Gilere, no doživio je težak udes te je završio motociklističku karijeru. Utrkama se vratio godinu dana kasnije, no u vozilima na četiri kotača. Vozio je za momčad Alfa Corse, no ne dugo.
Na treningu za Coppa Acerbo izletio je sa staze. Preminuo je istu večer u bolnici. Imao je samo 33 godine. Male plaće u momčadi Scuderia Ferrari krive su za brojne odlaske vozača. Aldrighetti je jedini vozio za Ferrari sve tri sezone.
