Odvojena noseća šasija automobila, nekad za sve, danas u terencima i kamionima...

BILO PA PROŠLO (15)

Odvojena noseća šasija automobila, nekad za sve, danas u terencima i kamionima…

Autor: Željko Marušić

25.11.2020.
Bilo pa prošlo, Tehnika

Čvrsta klasična noseća šasija, koja je dugo bila ‘zakon’, olakšava izgradnju različitih izvedbi na jednom postolju, zamijenjena ‘racionalnijom’ samonosećom konstrukcijom…

Prva gospodarska vozila, transporteri, kamioni i autobusi početkom 1900-ih izvedeni su iz visokoserijskih automobila. Gotovo odreda imali su motor uzdužno sprijeda i pogon straga, a sve je bilo uglavljeno u kruti i čvrsti noseći okvir (najčešće rešetkasti).

Od početka 1920-ih, do sredine 1950-ih, većina auta imala je jednaku koncepciju kao i gospodarska vozila, a izvedbu s nosećim okvirom zadržali su jedino terenci.

Dolaskom prvih SUV-ova, poput Toyote RAV4 iz 1994., situacija se i tu počela mijenjati. Visokoserijska vozila s pogonom 4×4 počela su dobivati samonoseću karoseriju, a ostali su Posljednji Mohikanci na odvojenoj masivnoj šasiji: Mercedes-Benz G, Mitsubishi Patrol, Toyota Land Cruiser, Nissan Patrol…

Nazivamo ih ‘klasičnim terencima’, a uz njih su pickupovi (često se pogrešno piše pick-up), odnosno kamioneti. Čak su se i ‘najklasičniji’ terenci počeli osipati, jer je Mitsubishi Pajero, u trećoj generaciji iz 2006., primijenio ‘hibridnu’ koncepciju samonoseće karoserije i masivnog nosećeg okvira u podnici, iz jednog dijela.

Japanski stručnjaci pritom nisu izmislili ‘toplu vodu’, jer je 1961., na sličnoj koncepciji strukture, ali lake izvedbe i s prednjim pogonom, napravljen legendarni Renault 4. To mu je osiguralo značajke zbog kojih su ga prozvali Mali div.

Noseća konstrukcija od uzdužnih i poprečnih profila služila je za učvršćivanje motora, mjenjača, prijenosa snage, podvozja i karoserije. Foto: CZmarlin

Prvi automobil sa samonosećom karoserijom bila je Lancia Lambda iz 1922., a pioniri koncepcije koja se danas koristi, sa zatvorenom čeličnom samonosećom karoserijom, su Citroën Traction Avant (1934.) i Opel Olympia (1935.) Izumiranje automobilske krute šasije trebalo je pričekati još dva desetljeća. Auto Union 1000, DKW Junior i Wartburg 1000 koristili su koncepciju koju je DKW razvio krajem 1930-ih

Volkswagen je koristio krutu šasiju sa središnjom cijevi, na koju su pričvršćeni motor, mjenjač te kompletno podvozje s upravljačkim mehanizmom na kotačima, omogućava vožnju i bez karoserije. Uz pogonsku koncepciju ‘sve straga’ Volkswagen Buba je kao stvorena za izvedbe vozila tipa Buggy, kakva su 1970-ih doživjela veliku popularnost u SAD-u. Takvu su izvedbu koristili i modeli Tatra i Steyr-Puch.

Takva koncepcija povećava varijabilnost, jer se na kompletni pogonsko-vozni modul na kotačima suvremenih kamiona i autobusa može se postaviti bilo koja nadgradnja Citroën 2CV (Spaček) je 1948. uveo koncepciju koju su koristili i Citroën Ami 6, Ami 8 i Citroën Dyane. Ako je neka koncepcija u osobnim autima napuštena, znači da su mane veće i brojnije od prednosti.

Presudili su povećana masa, koja pogoršava performanse i povećava potrošnju, te skuplja proizvodnja. Prednost je u boljem podnošenju velikih opterećenja, pogotovo u teškim terenskim uvjetima.

DOBRO JE ZNATI

Klasična koncepcija s motorom uzdužno sprijeda i pogonom straga najbolje se kombinira s krutim nosećim okvirom – postoljem.

Masa je 10 do 20 posto veća ukupna masa u usporedbi sa samonosećom karoserijom posljedica je nedostatka prostornih nosećih elemenata.

Rešetkasta izvedba od šupljih profila omogućava najveću čvrstoću koncentriranu u podnici, korisnu kod visoko opterećenih vozila.

Sigurnost u sudaru nije lako optimizirati, jer je prednji dio noseće rešetke teže izvesti kao gužvajuću zonu koja ‘upija’ kinetičku energiju.

Korozija pojačano djeluje u spojnim mjestima (zonama), između noseće strukture i nadgradnje, gdje zaostaje vlaga te se nakuplja sol.