GAZ-M20 Pobeda – izveden je iz modela Opel Kapitäna iz 1938., s antiknim 4-cilindrašem 2.1 snage svega 50 KS, bio je udoban i vrlo izdržljiv, proizvedeno ih je 241.497, uključujući 14.222 lijepih kabrioleta i 37.492 taksija…
Kad je počela proizvodnja prvog autohtono dizajniranog sovjetskog putničkog automobila, na Zapadu se vrlo malo znalo o tome. Da se slučajno pojavio na kakvom salonu u SAD ili u kapitalističkom dijelu Europe, posramio bi sve konkurente – suvremena pontonska karoserija u tom je trenutku bila bez premca najmoderniji svjetski dizajn.
Konstruktor A.A. Lipgart i dizajner Benjamin Samoilov logički su promislili kako bi išao razvoj zapadnih automobila bez ratnog prekida – i u tome su bili najbrži! Originalni dizajn mnogo je elegantniji od kasnije trovolumenske poljske inačice, Warszawa 223.
Što se pak imena tiče, kruži nepotvrđena legenda kako je Staljin osobno predložio ovo ime, umjesto predviđenog Rodina (‘domovina’).
U praksi sve ipak nije bilo tako dobro. 1946. su složena samo 23 automobila, a 1948. produkcija zaustavljena kako bi se ispravili veliki nedostaci prvih modela.
Konstrukcija samonoseće karoserije i prednjeg ovjesa bila je pod utjecajem Opel Kapitäna iz 1938., a 2.1-litreni redni 4-cilindraš antikne konstrukcije, prilagođen niskooktanskom gorivu, razvijao slabih 50 KS, tako da je najveća brzina bila samo 105 km/h.
Vrlo je zanimljiva bila povišena izvedba s pogonom na svim kotačima M-72, dostupna od 1955. S obzirom na vrijeme produkcije i tadašnje odnose sa SSSR-om jasno je da ovaj automobil, kojeg se na cestama u Rusiji i Ukrajini još povremeno može sresti u regularnom prometu, kod nas nije bio osobito čest i da nije upisan u kolektivnu svijest poput nekih drugih sovjetskih vozila.
Proizvedeno ih je 241.497, uključujući 14.222 lijepih kabrioleta i 37.492 taksija.
