Ukazivanje na manjak prometne edukacije pokriva pogrešnu prometnu politiku i pomaže u financiranju neoptimalnih prometnih rješenja, koja potom traže plaćene dorade te je lobiranje za dodatne poslove u prometnoj edukaciji

Stanje sigurnosti prometa na našim cestama, nažalost, razmjerno, je vjerojatno najgore od 2000., otkad je u Hrvatskoj pokrenut najintenzivniji ciklus ulaganja u prometnu infrastrukturu. Tijekom prošle godine poginule su 274 osobe, što je. službeno 72 na milijun stanovnika (računajući stvaran broj stanovnika 76).

To je, službeno, 56 posto više (realno čak 65 posto više) od prosjeka EU-a (46) te je Hrvatska, po pokazateljima sigurnosti cestovnog prometa, na 25. od 27 mjesta Europske unije (lošije je stanje jedino u Rumunjskoj i Bugarskoj). Kan smo već pomislili da stanje ne može biti gore, stanje u ovoj godini je se pogoršalo za oko 15 posto.

Nakom što smo u 10 dana na cestama izgubili 17 života te smo trenutačmo, vjerojatno, prometno najnesigurnija zemlje Europske unije, bilo je zanimljivo saznati unisono mišljenje “prometne struke” da je manjak prometne edukacije. Ni manje ni više.

Možemo govoriti i kako je cesta u oba slučaja nedovoljno sigurna, ali odgovoran vozač bi u konkretnim situacijama, striktno poštujući odredbe zakona o sigurnosti prometa na cestama mogao stoput proći tim dionicama bez imalo rizika da će skriviti prometnu nesreću. Usto, usporedivih cesta i prometnih lokacija, s konkretnima ima mnogo u Sloveniji, Austriji, Italiji…, zemljama sa znatno boljim pokazateljima prometne sigurnosti.

Dakle, treba konačno shvatiti kako je glavni uzrok prometnih nesreća i razmjerno lošeg stanja prometne sigurnosti mala izvjesnost kažnjavanja za prometne prekršaje, pogotovo kad vozači voze u lokalnim sredinama i sredinama koje dobro poznaju. Znaju gdje su postavljene (rijetke) radarske kamere te gdje se i kada (rijetko) mogu očekivati policijske kontrole. Dobro znaju kad mogu nekontrolirano juriti bez imalo straha da bi mogli biti uhvaćeni (snimljeni) u prometnom prekršaju i biti kažnjeni.

Edukacija? Kakva edukacija?! Koga treba dodatno upozoravati i educirati da treba poštivati ograničenje brzine, stati na crveno svjetlo i znak Stop, propustiti pješaka na zebri, ne telefonirati tijekom vožnje?! Pa najveći prekršitelji čim dođu u Sloveniju počinju striktno poštivati prometna pravila. A i stranci kod nas voze manje ‘kulturno’ nego u domicilnim državama gdje se znatno temeljitije kontrolira poštivanje prometnih pravila.

Benzinske crpke već više od 20 godina posluju po samouslužnom principu i svatko nakon ulijevanja goriva može slobodno otići ne plativši. A ipak to, praktički, više nikome ni ne pada na pamet. Ne treba nikakva edukacija. Svi znaju da bi bili evidentirani, procesuirani, kažnjeni, osramoćeni. Zbog toga svi oni utjecajni, koji zagovaraju dodatna ulaganja u naknadnu edukaciju vozača (nakon položenog vozačkog ispita), usmjeravaju raspoložive resurse prometne sigurnosti s važnoga na daleko manje važno, a to najčešće rade iz osobnih poslovnih i cehovskih interesa.

Zbog toga se, u svrhu povećanja sigurnosti na našim cestama, a to su i poučci dviju sinoćnjih tragičnih nesreća, treba fokusirati na ovu mjeru:

Povećanje izvjesnost kažnjavanja za prometne prekršaje.

Prvenstveno se to može postići postavljanjem radarskih kamera na sva opasna mjesta, korištenjem i sve opreme i infrastrukture za nadzor i kontrolu prometa u gradovima i na autocestama. Znatno bi se rasteretila prometnu policiju, koja bi se potom bolje mogla usmjeriti na nepokrivene dionice, posebice u noćima vikenda i na cestama kojima naša mladež odlazi i vraća se s provoda.

Nužno je sljedeće:

1. Utemeljiti Agenciju za sigurnost cestovnog prometa u sklopu Ministarstva prometa, koja bi bila odgovorna za funkcionalnost i sigurnost cestovnog prometa.

2. Bitno povećati izvjesnost kažnjavanja! Za to je najvažnije ceste, posebice opasna mjesta, premrežiti radarskim kamerama, uvesti mehanizam objektivne odgovornosti (kaznu prvenstveno plaća vlasnik vozila) te povećati učinkovitost i kvalitetu pravosudnog sustava.

3. Od 15. studenoga do 15. travnja sva osobna vozila na cestama u RH uvesti obvezu korištenja zimskih guma te zabraniti korištenje lanaca za osobna vozila. Na kupnju guma uvesti povrat PDV-a do visine PDV-a na računu za godišnje servisiranje vozila u bilo kojem legalnom servisu, uz uvjet da se vozilo servisira barem jedanput godišnje.

4. Poticati kupnju sigurnih vozila i demotivirati kupnju i vožnju nesigurnim vozilima. Trošarinu (PPMV) i godišnji porez na vozila (do 10 godina starosti) za nova vozila koja imaju pet zvjezdica za sigurnost po Euro-NCAP sustavu smanjiti za 50 posto, a ako imaju i sustav autonomnog kočenja, ukinuti. Na stara i nesigurna vozila, otklonom od štetnog populizma i političkog marketinga, uvesti progresivni malus.

5. Uvesti mehanizme “mladog vozača” do navršene 24. godine, za koje bi vrijedilo ograničenje snage vozila od 70 kW (95 KS) do 21. godine i 85 kW (116 KS) do 24. godine, samo za privatne vožnje u privatnim vozilima (ne i za gospodarski promet) i “privremene vozačke dozvole”, uz definiranje uvjeta (sigurnog ponašanja u prometu) za dobivanje trajne vozačke dozvole.

6. Nastaviti unaprjeđivati cestovnu infrastrukturu, s dva prioriteta. Prvo, raskrižja ubuduće prioritetno rješavati denivelacijom ili kružnim tokovima, a ostala opremiti vibracijskim uspornicima, semaforima i radarskim kamerama. Drugo, zabraniti postavljanje električnih stupova i stupova javne rasvjete uz ceste izvan grada, a postojeće planski zamjenjivati podzemnom mrežom i visećom rasvjetom, zabraniti sadnju stabala uz ceste te izgradnju armiranobetonskih mostića i betonskih prilaza preko uzdužnih odvodnih kanala, bez posebnih prometnih projekata, koji bi, u slučaju njihove opravdanosti/potrebe, prilagodili cestovnu infrastrukturu – ograničenje brzine, radarske kamere, uspornici, zaštitne ograde…

7. Prometne projekte s visokoškolskim ustanovama financirati isključivo uz uvjet da 99 posto sredstava ostaje u njima, a 1 posto sveučilištu te da se koriste samo za djelatnike visokoškolskih ustanova (zaposlenike, honorarno angažirane i studente), izravne troškove izrade projekta te unapređenje znanstveno istraživačkog rada. Treba ukinuti još važeću praksu da 1 posto sredstava ide sveučilištu, samo 20 posto visokoškolskoj ustanovi, a 79 posto nositeljima projekta (!), što se često ugovaralo s privatnim tvrtkama, u vlasništvu ili povezane s…

Prilog:

POGINULI NA HRVATSKIM CESTAMA

1979. – 1605 (“crni” rekord)
…
1990 . – 1360
1991. – 1020
1992. – 975
1993. – 855
1994. – 904
1995. – 800
1996. – 721
1997. – 714
1998. – 646
1999. – 662
2000. – 655
2001. – 647
2002. – 627
2003. – 701
2004. – 608
2005. – 597
2006. – 614
2007. – 619
2008. – 664
2009. – 548
2010. – 426
2011. – 418
2012. – 393
2013. – 368
2014. – 308
2015. – 348
2016. – 307
2017. – 331
2018. – 317
2019. – 297
2020. – 237
2021. – 292
2022. – 275
2023. – 274