V4, kraća, ali skuplja izvedba od redne pružala je klasičnoj koncepciji automobila, s motorom uzdužno sprijeda i pogonom straga, više prostora u kabini i mirniji rad…
Stariji se sjećaju slavnih modela Ford Taunus 12m, 15m i 17m iz 60-ih, koji su se pokretali V4 motorima. Koristio ih je i Ford Capri (mali Ford Mustang), u verzijama 1300, 1500 i 1700 GT. Lancia je 1922. počela ugrađivati uskokutne V4, s 10, 11, 13 i 20 stupnjeva među cilindarskim blokovima.
U vrijeme popularnost našeg ‘narodnog automobila’ Fićo (Zastava 750), za sličan se novac (jeftiniji je bio jedino Trabant 601) mogla kupiti mala ukrajinska (tada smo govorili ruska) limuzina Zaporožac, s karoserijom i podvozjem kopiranim od NSU Prinza 4L i zrakom hlađenim V4 straga.
Takvi su motori 1950-ih i 1960-ih bili ‘in’, jer su se idealno uklapali u klasičnu koncepciju automobila (motor uzdužno sprijeda, pogon straga), a moglo ih se modularno izvoditi iz tada, pogotovo u SAD-u, popularnih V6 i V8. Glavna je prednost kompaktna izvedba, koja je omogućila smanjenje prostora za motor i povećanje kabine, u istim vanjskim dimenzijama auta.
Usto je, s kutom među blokovima od 90⁰, osigurala potpuni primarni balans. Mane: izvedba je kompliciranija, skuplja i teža, pogotovo kad se s OHV razvoda, s jednim (centralnim) bregastim vratilom, trebalo prebaciti na OHC, s 2×1 ili 2×2 bregasta vratila. Zbog toga je potrošnja veća oko 3% veća u usporedbi s jednako snažnim rednim 4-cilindrašima, pa su 80-ih napušteni.
Koncepcija V4 je razmjerno dobro uravnotežena – uz kut među cilindarskim blokovima od 60 stupnjeva nisu potrebne dvije suprotnorotirajuće osovine za uravnoteženje inercijskih sila drugog reda (koje se okreću dvostruko brže od radilice, što povećava zahtjevnost izvedbe i negativni utjecaj na potrošnju) nužna je osovina za uravnoteženje inercijskih sila prvog reda.
Nekad slavna Lancia uskokutni je V4, kao svoj zaštitni znak, koristila od 1922. sve do 1959. Zračno hlađeni bučni V4 motor smješten straga dobro je gurao ukrajinski ZAZ Zaporožac od 1960 do 1994. Dva bloka, dvije glave znatno složenija koncepcija od redne, jer je tražila i zahtjevni ispušni sustav, razlog je što se danas koristi isključivo u motociklima
V4 je u osnovi kutni spoj dva redna dvocilindraša. Kako bi se postigao ravnomjeran raspored paljenja cilindara (180⁰), kut među cilindarskim blokovima treba biti 90⁰. Dva nasuprotna (zamaknuta) cilindra tada imaju leteće ležajeve na istom rukavcu. Uz druge je kutove nužne dorade radilice.
Francuski Mors Dogcart 6 HP iz 1897. prvi je auto u povijesti s V4 motorom. Sportski je model bio 60 HP Grand Prix iz 1902. V4 su u autima koristili AMC, Ford, Lancia i ZAZ, a u moto branši još uvijek Honda, Yamaha, Suzuki, Ducati i Aprilia
Posebni Jeep za zračni transport, sa zrakom hlađenim AMC 1.8 V4 s 52 KS, danas vrijedni oldtimer, proizvodio se od 1960. do 1963. Ford Mustang u konceptnoj verziji iz 1962. pokretao se motorom 2.0 V4, a uspješan Ford V4 pokretao je i modele Saab 95 i Saab 96 te Matra 530
Porsche 2014. uvodi Le Mans Prototype (LMP) 919 Hybrid, s turbobenzincem 2.0 V4 s 500 KS i elektromotorom od 295 kW, kao znak da V4 koncepcija nije kazala posljednju riječ.
Bilo pa prošlo (1): Rasplinjač (karburator, fergazer), tekuće gorivo pretvara u plinovito…
Bilo pa prošlo (2): OHV: motke guraju viseće ventile, razvod popularan prije OHC-a
Bilo pa prošlo (3): Comprex, manje učinkovita alternativa turbopunjaču
Bilo pa prošlo (4): Brisači farova automobila (1970. – 1997.)
Bilo pa prošlo (5): Dinamo: električni generator koji je 1960-ih kapitulirao pred alternatorom
Bilo pa prošlo (6): Motor uzdužno straga, koncepcija koja je starije naučila voziti
