Ford Taunus P3 limuzina srednje klase Kölna, koja je uvela ovalna svjetla i aerodinamičnu nadgradnju na kamionskom podvozju bila je hit: od rujna 1960. do kolovoza 1964. prodano ih je 669.731
Badevane get cug? – pitao je naš gastarbajter na Bahnhofu u Mϋnchenu, držeći u ruci rječnik, pomoću kojeg je doslovce preveo ‘Kada ide vlak? Vremenski prilog ‘kada’ na njemačkom se kaža ‘wann’, a ‘Badewanne’ je kada – korito za kupanje.
Upravo je Badewanne, ‘Kada’, prepoznatljivi nadimak automobila o kojem pišemo, jednog od najpopularnijih modela iz 1960-ih. Trećina naših gastarbajtera na prvi je Urlaub u rodno selo došao upravo ovim modelom, uglavnom rabljenim.
To označava treći poslijeratni projekt Forda iz Kölna i jedini je način razumnog razlikovanja modela. Brojčane oznake ne znače mnogo, nekoliko je različitih Taunusa imalo oznaku 17M, s motorima 1.5 V4, 1.7 V4 i 2.0 V6.
Koliko je novi 17M bio značajan za Ford, najbolje govori podatak da je na prezentaciju došao i njemački kancelar Konrad Adenauer (koji je 1930., kao gradonačelnik Kölna, položio kamen temeljac za prvi Fordov pogon), a iz SAD-a je doletio Henry Ford II.
Taunus je šumovito brdsko područje u njemačkoj saveznoj državi Hessen, a prvi je Ford Taunus bio G93A iz 1939. Europska podružnica koncerna iz Detroita imala je mnogo razloga za snažnu promidžbu novog modela.
Jedinstven, aerodinamičan i elegantan oblik donio mu je neobičan nadimak i tržišni uspjeh. P3 je prvi i jedini Taunus koji je prodajom uspio nadmašiti izravnog konkurenta, Opel Rekord
Radikalan dizajnerski odmak bio je odobren zbog neuspjeha prethodnika, no nitko nije mogao znati hoće li ga kupci prihvatiti. Jednostavan i gotovo lišen bilo kakve ornamentike, bio je potpuna suprotnost s dotadašnjim trendovima.
A nije se moglo reći ni da po običaju gleda preko Atlantika – usporedivu jednostavnost linija ondje će tek sljedeće godine donijeti Ford Thunderbird i Lincoln Continental. U čitavom opusu legendarnog Fordovog dizajnera Uwea Bahnsena (1930. – 2013.), koji je skrojio i prvi Ford Capri, jedino će se četvrt stoljeća mlađa Sierra radikalnošću približiti Taunusu P3.
Jednostavna ideja isprepletenih eliptičnih oblika prožima čitav automobil, vidljiva je na bočnoj liniji, prednjoj i stražnjoj maski te ploči s instrumentima. Oblik se ponavlja i na prednjim svjetlima,što je bio prilično radikalan odmak, jer su dotad ona gotovo uvijek bila okrugla. U nekim zemljama, poput SAD-a, bila su i zakonski propisana.
Ta je promjena otvorila vrata inovativnim dizajnima, a sveukupan oblik automobila, s neprekinutim ovalnim linijama, neke je podsjetio na kadu za kupanje.
Stoga je u Njemačkoj dobio nadimak ‘Badewanne’, pod kojim je ostao poznat do danas. Tijekom 1961. i 1962. Ford se po mjesečnoj prodaji u Njemačkoj nerijetko znao naći ispred tvrtke Opel, a na prvom je mjestu bio neprikosnoveni Volkswagen. To se nije dešavalo ni prije ni nakon toga, a glavni je pokretač tržišnog uspjeha bio Taunus P3.
Klasika iz 1960-ih: ručica mjenjača uz volan, ručna kočnica tipa ‘kišobran’, ravna sjedala (podobna za osobe u sredini) i kružni instrumenti. Luksuz je bio radio Blaupunkt s tipkama, a za klimu se tada nije ni znalo
Do prestanka proizvodnje u kolovozu 1964. napravljeno je čak 669.731 primjeraka. U ponudi su bile limuzine s dvoja i četvera vrata te karavan Turnier. Karoserist Karl Deutsch napravio je 150 primjeraka atraktivnih kupea i kabrioleta, dok su u Australiji Fordovi trgovci kupcima nudili i lokalno prerađenu inačicu pickup. Nekad uobičajen oblik karavana s troja vrata danas je zaboravljen, a Ford tada nije ni nudio peterovratnu inačicu.
Simpatičan stil donio je i veći komfor, a model P3 je kombinacijom izgleda, kvalitete i prostranosti odmah postao popularan. Ovalni farovi bili su učinkoviti, a oblik im je bio inspiriran tadašnjim ekranima. Instrumenti su bili klasični okrugli, s ručicom mjenjača uz volan, a u američkom stilu, umjesto udvojenih sjedala, sprijeda je bila ravna klupa.
Mnogi i danas žale za tim jednostavnim i učinkovitim rješenjima, zbog kojih su se sprijeda, razmjerno udobno, mogle smjestiti tri osobe. Limuzina dugačka 445, široka 167 i visoka 145 cm imala je klasičnu koncepciju s motorom uzdužno sprijeda i pogonom straga, preko krutog mosta s diferencijalom na lisnatim oprugama.
Pokretao se također klasičnim OHV motorima s tri ležaja radilice – osnovnim s 1498 ccm i 55 KS pri 4250/min, uvedenim 1955. u Taunusu 15M te s 1698 ccm i 60 KS, iz prvog 17M predstavljenog 1967. Osnovni je postizao 130 km/h, do stotke je ubrzavao za 20,5 sekundi i prosječno trošio devet litara, a snažniji 138 km/h i ubrzavao je za osam sekundi.
Bilo je to tada sasvim korektno. Najsnažniji 17M TS, s 1757 cm i 75 KS, predstavljen je 1964. Zahvaljujući koeficijentu otpora zraka od 0,40, tada izvrsnom, jurio je 160 km/h. Mjenjač je imao tri stupnja u osnovnoj i četiri u snažnijim verzijama. Doplatiti se mogao i poluautomatski Saxomat s tri stupnja, koja su se šaltala bez spojke.
Pokretao se izdržljivim i pouzdanim 4-cilindrašima klasične ‘kent’ konstrukcije, koji su za to doba bili dovoljno snažni, a i potrošnja od osam do deset litara bila je OK. U sljedećoj su generaciji došli V4 motori
Taunus P3 ima povlašteno mjesto na njemačkoj sceni oldtajmera, a cijene mu srećom (još) nisu napuhane. Pristojan se primjerak zna naći za manje od pet tisuća eura, a i odlično restaurirani rijetko prelaze deset.
Kod nas su i povoljniji, pa su neki završili preko granice. Premda je oznaka karavan uobičajena, bila je to samo Opelova oznaka (Car-A-Van, nastala 1958.). Ford je 1960. odgovorio upravo modelom Taunus P3 Turnier, a Volkswagen je 1962. predstavio svoj model Variant.
Zanimljivo, samo Opel više ne koristi svoj naziv, a upravo se taj udomaćio! Rastegnut na 452 cm imao je prtljažnik obujma do 1550 litara, a masivnom je konstrukcijom bez problema mogao ponijeti 600 kg tereta. Proizvedeno ih je 86.010, a kako su služili kao ‘tegleća marva’, danas ih malo još u životu.
MALO POVIJESTI…
Prvi je Taunus oznake 17M bio P2 iz 1957., danas poznat kao ‘barokni Taunus’. Dvobojna karoserija s velikim perajama naglašavala je utjecaj Detroita, no nije bila osobito dobro prihvaćena kod europskih kupaca. Proizvedeno ih je 239.978, više nego trostruko manje od istodobnog Opel Olympia Rekorda. Bio je to alarm za promjene.
Zadržao je zaobljeni oblik Badewannea, koji je kompromitiran malo pretjeranom ornamentacijom. Prilično se dobro prodavao te je ostao u dobrom sjećanju. Bio je iznimno popularan kod gastarbajtera, ali i liječnika, odvjetnika te uspješnih obrtnika. Osim kao 17M s V4 od 1498 ccm i 60 KS te 1699 ccm i 70/75 KS (standardan i s povišenom kompresijom), prodavao se i kao 20M, s V6 obujma 1998 ccm i snage 85/90 KS. Naslijedit će ga 1967. neuspješni P7.
