Pod vodstvom Giotta Bizzarrinnija dorađen je i unaprijeđen iznimno uspješni model Ferrari 250 GT, danas znani i kao SWB
Premda ga se moglo voziti i na cesti, Ferrari 250 GTO bio je ponajprije namijenjen utrkivanju, za koje je i homologiran, premda je napravljeno samo za to po propisima nedovoljnih 39 primjeraka.
Giotto Bizzarrini je oblikovao i karoseriju uz pomoć testova u zračnom tunelu, no nakon odlaska iz tvrtke Ferrari razvoj je zapravo dovršio mladi Mauro Forghieri, u dizajnerskom timu kojeg je vodio slavni Sergio Scaglietti.
Ultrasportski coupe, dužine 4400, širine 1674 i visine 1194 mm, razmjerno kratkog međuosnog razmaka (2398 mm) i mase 950 kg, pokretao se motorom V12 obujma 2953 ccm, kratkohodne izvedbe (73 x 58,8 mm).
S jednim bregastim vratilom u svakoj glavi (2 x SOHC) i dva ventila po cilindru (24V) te kompresijskim omjerom 9,7:1 razvijao je 300 KS pri 7500/min. S 5-stupanjskim ručnim mjenjačem do stotke je ubrzavao za 6,5 sekundi i mogao potegnuti 254 km/h.
Ferrari 250 GTO se pokazao fenomenalno uspješnim trkaćim automobilom, a danas je ‘Sveti Gral’ kolekcionarskog svijeta te svaka nova prodaja nekog od primjeraka ruši aukcijske rekorde
