Fiat 600 je predstavljen 1955. na salonu u Ženevi, nakon 4-godišnjeg razvoja kojeg je vodio slavni inženjer Dante Giacosa, zaslužan i za razvoj legendarnog ‘mišića’ Fiat 500 Topolino iz 1936.
Potaknuti uspjehom modela Volkswagen Buba i Renault 4CV u tvrtki Fiat su se odlučili koristiti njihov koncept s motorom i pogonom straga, a isti će koncept godinu kasnije koristiti nasljednika Topolina, Fiat Nuova 500. Danas je u svijetu Fiat 600 često neopravdano u sjeni ‘manjeg brata’ Fiat 500. No čak i Talijani, prisjećajući se razdoblja gospodarskog rasta 50-ih i 60-ih u sjećanje prvo prizivaju Fiat 600.
Zbog većih je dimenzija, isprva dugačak 321 cm, a širok 138 cm, bio je već obiteljski automobil, što svakako pridonosi nostalgiji, dok je 500 bio prikladniji za samce ili parove bez djece. Osnovni model imao je snagu od 21,5 KS, koju je istiskivao iz rednog 4-cilindraša obujma 633 ccm. To je bilo dovoljno za brzinu od 100 km/h, što je prije sedam desetljeća bilo respektabilno.
Zanimljivo, čak 15,5 milijuna primjeraka prodano je izvedenica motora serije Fiat 100, od 633 ccm do 1050 ccm, u raznim modelima, počevši 1955. modelom Fiat 600 (stražnji pogon) i zaključno 2003. s Fiat Seicento (prednji pogon). Osim u Italiji i sedam zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, Fiat 600 je u inačici Seat motorizirao i Španjolsku, a nije bio mrzak ni Nijemcima. Neckar, njemačka podružnica Fiata, sklopila 172.000 primjeraka, prodavanih pod imenom Jagst.
No za nas je najznačajnija priča koja je počela sastavljanjem prvog licencnog modela Zastava 750, zvani Fićo, u Kragujevcu, 18. listopada 1955.
Nije to bio prvi lokalno proizveden automobil, pa ni prvi Fiat, već je godinu dana tekla produkcija terenca Campagnola i limuzine Fiat 1400, no Fićo, kako će najmanji model Zastave ubrzo postati poznat, uvelike će ih nadmašiti brojem sklopljenih primjeraka, a i za razliku od njih neće biti gotovo isključivo prodavan službenim kupcima, nego će privatne osobe činiti dobar dio publike.
Kako će standard rasti, postajat će sve dostupniji, uz malo stezanja remena, ne pretjerano poguban kredit, pa i nakon stanovitog razdoblja štednje, Fićo će od sna postajati realnost prosječnog žitelja Jugoslavije, prikladan za tadašnju slabu cestovnu infrastrukturu. Uz stražnji pogon, s motorom, mjenjačem i diferencijalom straga, na blatu i snijegu Fićo je mogao ići i tamo gdje su drugi zapinjali. Imao je poluneovisan ovjes na svim kotačima.
Prednji dio oslanjao se na poprečnu lisnatu oprugu, koja ima i ulogu stabilizatora. Straga je imao oscilacijski ovjes. Osnovna verzija, posebice s lošim gumama Tigar i na skliskoj cesti, bila je zahtjevna. Najviše problema bilo je u području pozitivnog bočnog nagiba kotača, kad su nagnuti prema unutra. Talijani su 50-ih na isporuku novog čekali preko godinu dana, u devizama siromašnoj Jugi to je i duže trajalo.
Proizvodnja je postupno usvajana, od posve iz talijanskih dijelova sklapanih ranih modela do 1962. je pretvoren u domaći proizvod. Tada stiže i oznaka 750 umjesto 600, prema novom, većem obujmu motora od 767 ccm, koju je Fiat uveo na modelu 600D već 1960., produženom za 75 mm i mase povećane za 14 kg.
Najveća je brzina narasla na 110 km/h. Usto, modeli do 1960. imali su 30 otvora za hlađenje na poklopcu motora, a nakon toga je broj povećan na 36. Meki platneni krov u originalu je ponuđen kao opcija već 1956., no Zastava nikad neće usvojiti njegovu proizvodnju. No to ne znači da promjena nije bilo, a uz određeno kašnjenje za originalom kragujevački Fićo prati osnovne promjene talijanskog modela sve do kraja 60-ih, poput promjene smjera otvaranja vrata (u Italiji je izvršena 1964., a u Kragujevcu 1968.) i većih prednjih svjetala.
Nakon prestanka proizvodnje u Italiji 1969. i Španjolskoj 1973. Zastava ostaje sama na vjetrometini i daljnje modifikacije i specifični modeli za naše kupce su originalni. 1974. stiže model Luxe…
;
