VN Belgije u Zolderu bila je već šesta utrka prvenstva 1978., a Mario Andretti je novi bolid Lotus 79 lakoćom dovezao na pole position i osvojio utrku…
Colin Chapman, Geoff Aldridge, Martin Ogilvie, Tony Rudd i Peter Wright,, trust mozgova tvrtke Lotus, potkraj su 1977. počeli raditi na nasljedniku bolida Lotus 78. Znali su da su s tim bolidom zakoračili na posve novo, još neistraženo područje i ‘otkrili’ efekt prianjanja, koji će definirati epohu.
Razvoj bolida koji će u potpunosti iskoristiti otkriveno potrajao je dulje nego što je bilo planirano – sila prianjanja koju je razvijao doslovce je uništavala dijelove šasije te je bolid, za kojeg se odmah vidjelo da ima brzinu prolazaka kroz zavoje nikada ranije viđenu na trkaćem bolidu, naknadno značajno ojačan. VN Belgije u Zolderu bila je već šesta utrka prvenstva 1978.,a Mario Andretti je novi bolid lakoćom dovezao na pole position i osvojio utrku.
Za sljedeću utrku pripremljen je i drugi bolid kojeg je vozio Ronnie Peterson za prvu od tri dvostruke pobjede u sezoni. Na sve je tri Andretti bio ispred Petersona, a svako je pridonio još po jednu pobjedu. Na kraju sezone stigle su obje titule, konstruktorska te vozačka za Andrettija, no u sjeni glupe i nepotrebne
Petersonove smrti nakon sudara na startu utrke u Monzi. Bilo je to vrijeme nevjerojatnih promjena i napretka, sljedeće su sezone Ligier, Renault, Ferrari i naposljetku Williams napravili bolide s još boljim prianjanjem, Andretti je bio indisponiran, samo je Carlos Reutemann u četiri navrata stigao do postolja. Revolucija jedne sezone već je u drugoj tako postala zastarjela.
