Fiat (Fabbrica Italiana Automobili Torino), odigrao je presudnu ulogu u razvoju autoindustrije i auto-moto sporta, danas u sklopu koncerna Stellantis tek je sjena nekadašnje uloge
Novijim je generacijama gotovo je nemoguće objasniti kakav je golem utjecaj Fiat, najveći talijanski proizvođač automobila, imao na gotovo sve aspekte automobilske povijesti, ne samo u Italiji i našim krajevima, nego i diljem svijeta. Današnja je marka tek blijeda sjena svoje povijesne uloge, no ipak se još uspijeva držati.
Vjerojatno ste čuli za onaj stari vic po kojem u Francuskoj država posjeduje najvećeg proizvođača automobila, dok je u Italiji situacija obratna. Ta je nevjerojatna saga o uspjehu kompanije Fiat počela 11. srpnja 1899., kad je u torinskoj Palazzo Bricherasio grupa investitora na čijem čelu bio Giovanni Agnelli osnovala tvrtku pod imenom Fabbrica Italiana Automobili Torino, s namjerom da pokrenu proizvodnju automobila.
Agnelli je vodio tvrtku na širem, mogli bismo čak reći i političkom planu, ali i kao operativni rukovoditelj, zahvaljujući kojem će Fiat već do 1920. držati čak 80 posto talijanskog automobilskog tržišta.
Od samih početaka širenje u druge segmente bilo je integralni dio strategije korporacije, pa je već 1903. proizveden prvi kamion, a samo nekoliko godina kasnije uključili su se i u pionirske dane avijacije.
Ne smije se zaboraviti niti da su u prvoj četvrtini 20. stoljeća bili najuspješniji europski proizvođač trkaćih automobila, a nakon njihovog povlačenja bivši će zaposlenici pod kapom tvrtke Alfa Romeo, a kasnije i Ferrari, nastaviti tu dominaciju. Tako da možemo komotno reći kako je upravo Fiat bio izvorište svake škole crvenih talijanskih trkaćih automobila.
Ono čime će tvrtka ponajviše zadužiti svijet bio je nevjerojatan niz tehnoloških inovacija i, čak ponajprije, genijalnih konstrukcijskih rješenja, koja će kasnije ostatak svijeta spremno kopirati. Tu priču možemo pratiti od modela Fiat 500 Topolino do Fiat 128, kroz izniman niz legendarnih, ponajprije malih automobila.
Značajan su trag ostavili i sportskim modelima, kako vlastitima, tako i kao tehnološka osnova manjim tunerima, među kojima je prednjačio Carlo Abarth ili deseci ‘etceterinija’.
Najznačajniji za održanje i rast nakon II. svjetskog rata bio je Vittorio Vollterra, koji je dvadesetak godina vodio Fiat, sve dok sjećanja na pretjeranu bliskost Agnellijevih s Mussolinijevim fašističkim režimom nisu postala dovoljno daleka da se obitelj osnivača vrati za kormilo.
Vollterra je začeo i prodor Fiata u istočni, komunistički dio Europe, dajući mu tako stratešku prednost koju će tvrtka na tim tržištima uglavnom prokockati nakon pada komunizma.
Premda su često predmet ismijavanja zbog navodne nekvalitete, preuzimaju niz drugih proizvođača: Lancia, Ferrari, Abarth, Alfa Romeo, Maserati, te u novije vrijeme američku korporaciju Chrysler. Grupacija FCA (Fiat Chrysler Automobiles) danas je sedmi najveći svjetski proizvođač.
Povijesno, značajan je i po otvaranju podružnica i motoriziranju zemalja poput Španjolske, Poljske, Jugoslavije, SSSR-a, Turske, Brazila, Argentine, Egipta, Indije… Uz podosta uspona i padova, ponekad se činilo da je Fiat na rubu propasti, a nekad da su najzdravija među svjetskim korporacijama, dočekali su i novo tisućljeće. I to kao vlasnici većeg dijela talijanske automobilske industrije, ali i sa značajnim udjelom na lukrativnom američkom tržištu.
Usto, vrlo su jaki u Brazilu, no nažalost u Europi su im rezultati već dugo daleko ispod nekadašnjih. Slavna talijanska marka Fiat je od 2021. u okviru koncerna Stellantis.
